Hrvatska

O čemu jedino ovisi što će biti na ulicama

photo b92

Novinari Jutarnjeg su u Karlovcu, na crnom tržištu, kupili stojnicu kakvom su izvršena tri ubojstva u Splitu koja su medijski No1 ovih dana i to objavili na internetu. Eto konačno malo eritrocita i kreativnosti u novinarstvu, postoji i video prilog i postoji kako zovu policiju i stižu predati Kalašnjikov i napraviti zapisnik, dokazali su, može se za 600eur nabaviti Kragujevka i oni su pokazali da to mogu.
Poruka je tog uzbudljivog novinarskog  rada da nije teško nabaviti automatsko oružje i to je to. Možda i implicitno lebdi u najavi pune reportaže i neko ” usprkos tome što je to nemoguće  i legalno nabaviti a mi smo, eto, da pokažemo, nabavili i predali policiji.” Ali ne prvenstveno ” ovo je zlo i nemojte to raditi” nego da je to društveno opasno jer se može koristiti za loše stvari. Nadam se da to slijedi.
Inače, moguće je vrlo lako nabaviti i heroin i ne bi bilo nemoguće da netko napravi aplikaciju da se to, gdje se to i kako može pa da se neiskusni ne muče. Moguće je i opljačkati kladionicu, moguće je i ubiti nekog s leđa u tamnom prolazu a sigurno nisu svi pod video kamerama, i da jesu opet je moguće. Znate što nije moguće? 
Nije moguće izbjeći živjeti u kloaki i nesigurnosti ako bude sve okrenuto tome da se više  naglasi da je nešto moguće iako je zabranjeno a da se  u drugi plan ostavi zašto je to loše jer uvijek će biti moguće nabaviti na crnom tržištu oružje i to nije novost, i Riblja čorba je o tome pjevala u 80-im. 
Mi ne ovisimo samo o tome da policajci trče za nama i sprječavaju nas i love po ulicama da ne bi nabavljali oružje na crno i kupovali heroin. Niti zubari trebaju uskakati pod maskama u naše kupaone tjerati nas da peremo zube. 
Mi ovisimo o tome da shvatimo da nije sve do broja čitanja i klikova jer se taj broj temelji na tome da je moguće nabaviti Kalašnjikov a ne toliko na tome da je to loše. Upravo se na tome sve i razvija da se ljudi hvale s time da poznaju nekog tko je ” s druge strane”, da se rade medijski ” mama ja plivam” uzori. Svatko može skuhati otrov, nabaviti ilegalno oružje, natjerati psa da pojede živo dijete ako se potrudi. 
I tako će biti ako ne budete radili one glupe filmove koji kažu da je bolje ići u školu i ne kupovati drogu, one naivne subvencionirane upute da je bolje ne dokazivati da se može organizirati zlo nego da je bolje organizirati dobro. Nadam se da će ih stisnuti policija da prokažu svoju vezu za nabavku ilegalnog oružja ili pojavljuje ako jesu jer to najava prešućuje da su već učinili, oni se u videu tek hvale da su nabavili strojnicu.
Uopće nije važna pravna ekvilibristika oko toga jesu li oni tu počinili kazneno djelo neovisno što su predali oružje odmah policiji u maniri tete Mine iz Tko pjeva zlo ne misli. Važno je drugo. 
Važno je da ljudi shvate da oni moraju i danju i noću naglašavati da se to ne treba a ne samo ne smije činiti – niti konzumirati heroin niti ga raspačavati, niti kupovati Kalašnjikove da se osveti netko tko je zapeo u konzumaciji heroina oko para. Da nam tu neće pomoći niti DEA niti Poirot niti trebaju pomoći ako si mi međusobno ne stvaramo svijest da je to pogrešno i da nije sve u tome ” gle što je moguće”. U svakom gradu svijeta je moguće nabaviti na crno Kalašnjikov dok postoji potražnja. I heroin. I maloljetno roblje za prosjačenje i prostituciju, to znamo i bez medija. 
Nedostatak društvene odgovornosti običnog čovjeka je ključ svega i važniji je od rada policije a koja i tako regrutira obične ljude. Pa tko ima volje neka riskira i ukaže prstom – on prodaje ili organizira a ne da je moguće. Ali javnost ne bi to nagradila adekvatno tom riziku jer javnost snima kako netko nekoga mlati na podu a ne priskače, to je sva naša muka i sva naša nada da će biti drukčije. I snimajući misli da je to do policije i želi da stigne policija što kasnije da steknu što više lajkova za klip. A nije nemoguće i da kad stigne netko od njih snimi i da se opet pojavi među nama kao gledljiv prilog.

Što će biti na ulicama ovisi o tome je li imamo svijest što ne želimo da bude na ulicama. Svi mi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara