Hrvatska Osvrti

Nogometni zanos i osvrt na tlapnje o nama kao navijačima

photo t-portal

Biti iz zemlje koja je polufinalist svjetskog prvenstva u nogometu znači biti iz velike zemlje, sigurno da ovo zadnje svaki naš čovjek u srcu želi jer gotovo da nema tema i naslova čiji Ph nije izrazito kiseo, nogomet je naš dokaz da možemo i jesmo. Sve birtije i trgovi, svi dnevni boravci, sve boce Karlovačkog i Ožujskog, sve zastave i uzvici…pa i da ćemo noćas trubiti i slaviti pobjedu nad Engleskom, sve to jest i služi kao dokaz i poticaj da mi nismo neki tek tako. Može se politički tražiti ovo i ono, mogu sociolozi pričati što žele, hrvatski nogometni zanos, ne san nego java, poticajna je identificirajuća, narodna, srčana želja da se osjeti jače i slobodnije i neuvjetovanije od kreditnih agencija Fitch, od Europske komisije, od vlastitog stanja računa, od svojih zdravstvenih ili obiteljskih problema i loših ocjena u školi ili činjenice da bi trebali promijeniti na autu neki dio a nismo, od punice, da smo po bilo čemu mi drugorazredni ljudi…a vidi, mi možemo i jesmo. I ukupno, to je temelj svake popularnosti nogometa, u Liverpoolu i Turskoj, da je lopta ipak na kraju okrugla i da se u njenu okruglinu vjeruje, da se te dane veseli i ubadaju na čačkalici mali zagrisci s maslinom i sirom ili zimskom od Gavrilovića i da nas baš briga.

Niti u jednoj od tih kvartovskih publika nitko neće nikome zamjeriti nacionalnu pripadnost niti podrijetlo niti će se itko tamo osjećati loše tko nije Hrvat niti itko želi u kamione skupljati nehrvate i voziti ih negdje potući a kako se ponegdje piše i uzdiše, svi Srbi će navijati za Hrvatsku i u Srbiji a kamoli u Zagrebu koliko će sutra i jadikovati i kritizirati državu jednako kao i Hrvati (ovi svoju a mi svi zajedno svoju), sva ta glupa asocijativnost koja je podmetnuta i jednima i drugima je jednaka onom što su ovi izvalili o Ukrajini, nisu ta dvojica ništa nego su htjeli napakostiti Rusima i reći- uzalud ste vi velesila, vidite da niste. U MUP-u u Banja Luci sam prekjučer jedva obavio posao koliko su me dodikovski policajci gnjavili i držali i maltretirali kao da sam ja izbornik ili nogometni analitičar pa znam tko će gdje igrati i na kom mjestu, i njima je to odlično da u finale prvenstva uđe reprezentacija zemlje koja je na tri četvrt sata vožnje, pa da su i ratovali s nama a ono im je opet drago da su ratovali s polufinalistima svjetskog prvenstva a ne nekim tamo bez veze, i to je sva istina a sve drugo je glupost i pokušaj da se kapitalizira da je netko nešto pjevao- niti će na ime nogometa Hrvatska skrenuti u desno niti će se razotkriti neki ekstremizam pa će se borcima protiv njega odriješiti kesa, sve nacionalne ekstremizme i tako podupire jedna velika zemlja a zabrinutost nad njima ovi drugi.

Sve ovo pokreće potreba za slobodom i važnošću, socijalna, nacionalna, staleška, dužnička, svaka. I kad bude pravi hrvatski navijač danas slagao peti gemišt pa ga prereže pogled njegove drage, on će složiti i njoj drugi ili treći, s osmijehom koji kaže- kaj sad, vidiš da smo u polufinalu. I ništa drugo na svijetu i ne postoji na temu ovoga osim toga. A Vučiću, Puhovskom, svakome koga nešto muči bi svatko rekao “Stari moj, daj se smiri i gledaj utakmicu i pojačaj zvuk”, i Pantić ima taj stav koji ima iz jednostavnog razloga da se želi osjetiti mlad i jer je navikao navijati za a ne protiv i jer zna da je toliko jadno kiseliti se od zavisti bilo koje vrste.

Postoje i, jednako pogrešni, povici da zašto su ti nogometaši toliko plaćeni. Zato jer mogu biti a mogu biti jer ono što može omogućiti da gledanost nečega bude tolika to na tržištu vrijedi toliko. I oglašavanje na portalu koji se bavi igrom “Go” na slovenskom jeziku je manje cijene nego na portalu koji se bavi automobilima na njemačkom jeziku, jer uglavnom ima veću čitanost i nosi veću korist nekome. I što piše Index.hr – o Hrvatskoj se u 12 sati nakon pobjede nad ruskom reprezentacijom na svjetskim portalima pisalo više nego u posljednje tri godine zajedno. Tako tvrdi Tomislav Grubišić, vlasnik Mediatoolkita, zagrebačke marketinške tvrtke i istoimenog softvera koji prati popularnost neke osobe, proizvoda ili događaja. Ili, u ovom slučaju, države. Pa naravno da danas u Moskvi bude iza engleskog gola logotip Odjeka da bi nam se isplatilo, i tako će stalno kamera gledati kroz tu mrežu.

Ono što svi žele je uzbuđenje, ponos i vremenska eksteritorijalnost i da im ostane neki komadić samopouzdanja kad budu sutra išli u banku platiti ratu nečeg. Zato svi mirno pred TV i uživajte u našoj pobjedi. Pobjedi Hrvatske.

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara