Featured Hrvatska

NIJE SVE TO “S MJERAMA”, UOPĆE DO MJERA, SASVIM JE DRUGO U ČOVJEKU

Čovjek je ogrezao u ponižavajuć i težak život, u nepotrebnu kupovinu zvučnika na rate, u toksične poslove i odnose moći i nemoći, u to da se smješka ovom lihvarskom i bučnom mjestu, gdje bi se i zaljubio, ali tako da u birtiji govori glasno i sjedi s raširenim nogama u pozi “ma ja bi tebe”, a žene ga gledaju ljuto sa “nećeš samo tako”, i iz toga bi se trebala, valjda, roditi i ljubav i djeca koja će sa pet, sa mobitela skidati u igricama snajperom prolaznike.

I nije zavrnuti rukav niti toliko teško. Pa niti na ulasku u dućan navući masku, i reći – blagajnu na sunce, ili nešto drugo blago duhovito. Drugo je na stvari.

Nego su sva ta, galama i bijes omogućili jednima da gnjave i cijede druge kako da  se, i zaštite, i hrane, i kako da misle, a drugima su uvrtili u glavu infantilnu i glupu potrebu da se, iako ih tjeraju i tuku oduvijek, sad izbore za slobodu koja se sastoji u tome da se izlažu virusima, viču, i raspačavaju vijesti kako će na jesen, svi koji se cijepe u međuvremenu, se prevrtati i umirati. Pa će davna bol nastala kad su slušali noću, mamu i tatu kako se prevrću po krevetu i stenju, kad su pali prijemni, ili su bili dugo apsolventi, ili im je draga iz čistog mira poželjela ići na koncert za koji nisu imali para, ta će sva bol nestati, i pokazat će se da su oni bili oduvijek buntovni, ali u pravu. I samo je to. Pa navode imena odmetnutih farmaceuta, profesure za koje nisu čuli, i čekaju kad će se pokazati da su bili u pravu. A tako i mi, prosvjetitelji, i svaka šuša. 


U OKRUGU Gornjem jedan je stanovnik iz svoje kuće, putem cijevi koja izlazi iz zida njegove okućnice na put do plaže, ispustio fekalije iz svoje septičke jame, piše Dalmatinski portal. Pa kako bi se taj cijepio, ili stao na crveno, na semaforu. Gledao sam “u ono vrijeme”, kako ste hrlili u rat i palež, a da nema niti jednog koji se nije od tada ohrabrio da mi uzima za zlo što sam bio dio tih zbivanja i izvlačio civile kroz nevolje i ruševine na sigurno, pa me opominje da su on i Rade Šerbedžija shvatili da je to pogrešno, a ja sam dio tog lošeg protiv kojeg se oni, kao, bore tako da prepisuju tuđe tekstove, govore strane riječi, i puše travu. A ja za svakog od njih, i davitelja i osloboditelja od nas davitelja, znam kao RTG jasno, zašto to govori. Samo taj kotač frustracije koji se vrti sa planetom, on je, ništa drugo, u korijenu svega. I zavrnem rukav, i ne bojim se ničega, kao ni sve te šatre. Bojim se samo da ne postanem dio toga, i ne zaboravim uživati kad radim pašta šutu. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara