Ljudima koji se ne mire s hrvatskom državnom samostalnošću odgovara zaplotnjačka i dupljaška, kriminalna i toksična, bukačka i krivotvorena ljubav prema Hrvatskoj. S takvim hrvatstvom su te strukture oduvijek znale, kontrolirale ga i regrutirale njegove nositelje, zapravo su činile s takvim, ciničnim i sebičnim hrvatstvom isto interesno tijelo. Ljubav prema Hrvatskoj ne može postojati izvan slike Hrvatske kao zemlje socijalne pravde, civilizacijski razvijene i uljuđene, ali svjesne sebe i nesebično opredijeljene za dobrobit sviju. Ne može biti niti neke anacionalne, civilizacijske, kozmopolitske dobrobiti, kojoj bi smetala Hrvatska. A najčešće se mrzi ova zemlja preobučeno u ime nekih općih vrijednosti, ili u ime upravo tobožnjih hrvatskih vrijednosti. Kakav je to demokrat koji se srami svoje zemlje, kakav je to Hrvat koji se srami demokratske i razvojne Hrvatske, oboje je duboko lažno i pogrešno.
Kakva je to ljubav za Hrvatsku u kojoj žene ne bi bile ravnopravne, pošten stranac dobrodošao, radnik bio bez dostojne plaće, ili u kojoj bi se dijelile funkcije po stričevima? To nije ljubav, to je mržnja i izdaja. U kojoj se ne bi palila svijeća za sve stradale, u kojoj bi biti Rom bilo nepoželjno, ili se ne bi smjelo ne slagati s vlašću, ili bi se smjelo nasilno rušiti vlast.
Lako je to raspoznati, i tko želi Hrvatsku u pećini, i tko se kune u europsku uljudbu ali ne može izgovoriti da je nešto hrvatsko, isti su. Oboje je isto varanje na vagi, oboje je isti promašaj i ista podvala, i oboje služi tome da se nečija krava odvede u svoje dvorište. Pa je li pjevajući u crno ili crveno.
Iste, nijeme i vječno gladne, cinične strukture moći koje su ubijale one koji su sanjali Hrvatsku, snažne su i uticajne i danas. I danas managiraju i sve morbidne i psihopatske lupeže, slabiće i ubojice kojima pripremaju prostor da im, za ostvarenje njihove bijede budu i opravdanje i sluge.
Nemojte dati da u ime hrvatstva govore zlikovci, nemojte vjerovati tobož naprednima, koji odriču Hrvatsku. Većina hrvatskih ljudi nisu niti jugonostalgičari s pištoljem pod jastukom, i njihovi navijači…niti oni koji žele vratiti Hrvatsku u doba kad se Leu Deutsch izbacilo iz kazališta, pa ugušilo plinom.
Demokracija je najmanje zlo kojoj je rezultat nadopunjavanje i kristalizacija narodne volje. I različitost je stavova bogatstvo. Ali nikad protiv Hrvatske, kao zemlji koja teži boljem, zajedničkom u različitom, ali boljem i pravednijem za sve.
Dodaj komentar