kad dobiješ izbore, rat, neku poziciju u poslu, bilo što…prvo kažeš ” e dosta smo se sukobljavali, sad nam je ovako a ovim bivšima svako dobro i računam na vas. sve ćemo mi to zajedno”, to je jedino i logično. i onda vabiš poražene i daš im negdje neku fotelju a još par držiš u zraku i mašeš s njom a drugom rukom držiš elektrošoker kako bi pecnuo svoje jastrebove ako se požele popeti na kuhinjski stol i jesti prije tebe i gostiju iz …beča, beograda, berlina, brisela konačno. ove svoje lijepo razmjestiš po ministarstvima ( podružnicama, biskupijama, redakcijama, ovisno čega si šef) i neka reže međusobno a rade za našu stvar i ti imaš neki krug zatvoren.
jer kad onaj u tenji stavi kokardu bilo bi logično da mu pupavac želi zavaliti šamarčinu prije nego netko iz vlade a netko iz vlade prije nego oporba jer oporba tu profitira a ne ovi. jednako kad nešto lupi netko iz vlade trlja ruke opet oporba u državi i u vladajućoj stranci a kad lupi biskup trlja ruke index.hr a nadbiskup valjda zadimi od bijesa i to je jedino prirodno.
ali naravno, ako je tvoja primarna pozicija tijesna i ugrožena iznutra onda to ne bude tako. onda se niti ne ispričavaš za druge jer su te izložili nego se samo znojiš i pokušavaš zauzeti neki stav koji će sve pomiriti a da se nitko ne ljuti.
i onda tako dok se jedno jutro ne probudiš kao mirko u maratoncima i sve dovedeš u red. pa kako bude.
Dodaj komentar