Balkan Featured Hrvatska

Možemo li mijenjati svijet…ili je sve već namješteno. Ili možete pokrenuti lavinu.

Da, mi ga i protiv svoje svjesne volje stalno mijenjamo. Čim izađemo po pecivo ili objavimo status na internetu, ali možemo li ga mijenjati jače, možda i organizirano i zajedno? Možemo i to, pa i tako stalno činimo i pokušavamo iako ovo vrijeme tek otvara pitanje čime se mijenja svijet a tu je svega- od ideje da o svemu odlučuje iza zatvorenih vrata neka mala zakrabuljena grupa ljudi sa šestarima koja upravlja medijima i kreditnim odborima pa do ideje da ako svi ili puno nas odjednom zamišlja jezero da će biti mir, a kako su sljedbenici transcendentalne meditacije tvrdili. Neki misle da je ključ u interesnim zajednicama za ugljen i čelik a neki da sve ovisi o tome da se kupi protuzračni sustav S-400 bar i šuti i čeka . Možemo li mi, par ljudi s pristupom internetu promijeniti društvo da zasja sunce slobode…pa to se isto tako stalno događa a ako se što i pokrene onda se osvoji neka vlast i kupi bolji auto, nađe ljubavnica koja nas i prisluškuje i opet bude svijet isti i ništa nije bolje osim što smo u tom akvariju malo bolje se snašli a isto će nam jednom u bolnici krenuti onaj jednoličan zvuk koji kaže da je igra, bar na ovom nivou, završena. Uzalud i era vodenjaka i ….ali prvo je i o čemu ovisi ako bi htjeli sebe zapitati. Želite li, ako bi bilo moguće, mijenjati svijet ? I kako….kakav bi voljeli da svijet bude kad bi ga vi mogli skrojiti u nekom programu kakav je Home designer kojim krojite sobu ili garažu?

Realno, danas, uz sve što nas sputava, mi bi i svaki od nas tu lavinu mogli pokrenuti . Ni Putin ni Trump ni MMF ne bi mogli ništa ni lord Wader. Kako neko pseto koje se smije postane viralno a gdje bi tek da izrazite ono logično i dobro i to krene pa ljude obuzme taj zanos da svijet bude bitno bolji i oni to obasjani šire sa svojih njiva, podmornica, crtajući elektro sklopke ili postavljajući knauf. Pa vidite da nije dobro ovako a mi to puštamo? A mi to iznova biramo kao svoju zajedničku volju i onda jadikujemo da nam ne valja tako.

Možemo, dakle, prvo kad bi povjerovali da možemo. Da bi povjerovali trebamo vodstvo a njemu ne bi vjerovali ako ne bi bilo dovoljno odlučno, odlučni ljudi se uglavnom prvo snađu dakle za sebe a druge zaborave. Ali ipak, možda ima dovoljno ljudi, možda jedan posto, koji bi htjeli pravedniji i konstruktivniji sutra ali bitno bolji i koji ne bi od toga tražili više nego da su na to bolje pomakli. I koji ne bi htjeli vlast u onom tradicijskom smislu nego u sadržajnom i protiv kojih se ne bi moglo lako?

Ovaj je tekst pitanje a ne tvrdnja. Pitanje glasi- nismo li zaslužili bolji svijet i možemo li ga boljim učiniti bez skrivenih namjera koje bi nam i uspjele?