Hrvatska

Može li biti bolje?

Može.

Mi svi živimo svoje živote u vremenu koje mnoge ljude straši i brine, više ili manje opravdano, cijeli svijet i naše sredine pune su riječi i fotografija, živih prizora i emocija koje nas guše, upozoravaju, brinu ili nam obećavaju uspjeh i mir, pa ili čaroban i brz ili onaj kome je jedini uvjet da bude što je više moguće mukotrpan i težak ili čak krvav. Mjerimo tlak, šećer, otvaramo stanje računa, čitamo vijesti, izbjegavamo teme koje nas previše brinu ili tražimo krivce u drugima, u sebi, u svijetu, odgađamo poteze ili srljamo, snalazimo se i sukobljavamo. Kad u nečem odmaknemo mi se čudimo onima koji nisu a kad tonemo onda gledamo poprijeko one koji plivaju. Ali ovo stvarno ne želi biti propovijed niti motivacijski govor, za prvo nije autor ovlašten a za drugo raspoložen, nešto je drugo bitno.

Bitno je da jedan dio, on nije mali, ovisi o nama. Imamo neki manevarski prostor i on je uvijek veći nego nam se čini pa da su i sve rakete svijeta već u zraku i da će prsnuti zemlja kao kuglica za bor, oni koji vjeruju da je zemlja pločasta mogu vizualizirati keramičku pločicu 30x30cm koju je netko na nekom gradilištu zavjario u zid jer mu nije stigla plaća ili zamjena.

Taj manevarski prostor je jedino što imamo, jeli on sadrži samo bocu vode ili jedan udah, pristup internetu, neko vrijeme očito sadrži čim ovo čitamo ( ne znači da ga nismo mogli pametnije potrošiti, ali što sad). Najgore što nam se može dogoditi i jedino za čime možemo opravdano žaliti to je ako to nešto manevarskog prostora ne potrošimo tako da se osjetimo dobro. Osjećati se dobro kao preporuka nije neka preporuka za razvrat i orgije (malo se šalimo) jer čovjek je višeslojan i osjeća se dobro ukupno, ne samo osjetilno, ali niti samo misaono ili u području sentimenta.

Danas je u Hrvatskoj Dan državnosti….kakvu Hrvatsku želim? U najvatrenijem patriotskom žaru i sasvim odgovorno, izjavljujem da želim Hrvatsku kao mjesto na kojem se dobro živi. Gdje riječi nisu teške, koja se ne boji niti koju žale, nemoguće je željeti sreću svojoj zemlji a ne željeti i svima drugima. Svaka dobra želja je istodobno i univerzalna, nitko ne može naprijed na uštrb drugih nego samo na obostrano dobro a to je sasvim moguće i svi koji misle drukčije učine opet samo da to bude na obostranu štetu.

To znači- pametnu i optimističnu Hrvatsku, jer to nam je jedina dobra budućnost kao i svakom od nas. I vas drugih, kojima želim isto.

A to znači…hranite se zdravo, vježbajte, ljubite se, pokrećite poslove, smišljajte dobra rješenja.

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara