Featured Hrvatska

LICA KAKVA SE U MEDIJIMA POJAVE TEK KAD ZAGUSTI

Lice ravnatelja KBC Split podsjeća na rimsku bistu koja prikazuje kakvog konzula, na profesora Gavellu, na sve one pripadnike apostolata građanskog intelektualnog svijeta koji mnogogeneracijski i duboko  habitualno svoj posao osjećaju kao misiju. Vijest glasi da se ukrcao u  sanitetsko vozilo radi dopreme bolesnika sumnjivog na COVID-19 da bi suzbio otpor vozača hitne pomoći. Ta rasa sudjeluje u svim kadrovskim, dinastičkim i inim borbama a zadrži izvorni i tvornički ugrađen  čip da biti sudac, liječnik ili inženjer nije samo utakmica za položaj, profit ili bilo koji ovozemaljski benefit nego i neka imaginarna vrijednost za koju se uvijek pomisli da ju je pregazio liberalizam tržišta i životnih vrijednosti pa iskrsne uvijek iznova u ljudima i iznenadi i njihove nositelje i okolinu i javnost.
To, “ipak sam ja ravnatelj bolnice” i nemoguće je vidjeti ako nema uvjeta za to “ipak”. A eto, bude tih “ipak”, i dovedu grad pa  podsjeti… Split nije samo šnita pršuta na čelo i udri, on je ipak grad u europskom smislu tog izraza a kako se to mislilo u u 19 stoljeću kad se reklo da je grad grad a geometar da je geometar, da nije sve na svijetu tek tako.
Sukus ovog teksta je tvrdnja da u nama drijemaju krhotine predodžbe o sebi koje su sasvim ozbiljne. I da ih u izvanrednim okolnostima te okolnosti izbace na vidljivu površinu lakše.

Nismo tu tek tako, kaže to lice.

(photo Glas Istre)

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara