Featured Hrvatska

Koliko je kažnjivo piti znamo u dvije decimale…što je kažnjivo govoriti ne znaju niti ljudi niti država.

Koliko alkohola u krvi smijemo imati ako nas zaustave presretači ili drugi anđeoski kontrolori ovog prijestupa mi znamo u dvije decimale. To je prekršaj u kojem nema greške, puhneš i znaš. Sigurno je jedno, živimo u vrijeme u kojem je i pravnim stručnjacima teško izračunati koliko je u konkretnom slučaju nešto opasno reći.

Takvu raskoš izgovorenog i takvu raskoš onoga što bude reakcija države na to ne povezuje gotovo ništa, niti ustavna vrijednost slobode govora niti kazenopravna dimenzija nedopuštenog toj slobodi, niti prekršajna a time lakša nedopuštenost…ne povezuje nikakva konzistentna nit, one u stvarnosti ne stoje u nikakvom više predvidljivom niti logičnom odnosu.

Kazneni je zakon jasan ali niti izrazi niti primjena nisu jasni, osobito u odnosu na stvarnost i tu se uistinu dolazi do bizarnih usporedbi što “prolaz lišo” a što se zabrani, u osnovi je najmisterozniji dio ovoga prepoznati namjeru, ona je ključ. Nema zabrane određenih sintaksi riječi nego je inkriminirana namjera uz to a to se čini i doživljava sasvim različito. U jednoj je točki jučer Pupovac (koji je nakon dugo vremena verbalnog filigranstva ipak prešao u crescendo iako nije zaboravio da je pobješnjeli profesor a ne pobješnjeli Srbin ili bilo što drugo) izgovorio nešto bitno i univerzalno- svaka hulja se danas može pozivati na volju naroda. To je točno, taj emocionalni kvisko pomaže a on ne razumije i da je gromobran mržnje najmanje nacionalno, prava srbenda bi manje iritirala a on je odbojan ljudima po istoj osnovi kao premijer, grmojevština se ne grozi HDZ-a nego fufljanja velikog fonda riječi. No to nije tema.

Tema je da se na Instagramu obratiti žrtvi kaznenog djela- bit ćeš ubijena, indexovi komentari čitatelja na fotografiju kćeri predsjednika Sabora, zvati premijera izdajnikom, da o gradaciji ljudske a i društvene težine riječi ukupno više nema nikakvog realnog orijentira.

A propos Ercega i njegove slobode reći da je Tuđman zločinac a što je rezultiralo i raspravom o ustavnoj održivosti onoga kako je država reagirala…da, ima logike da je ta ustavna sloboda narušena iako osobno nisam sklon ekstenzivnom tumačenju slobode govora. Ali eto, pitanje.

Predsjednik Europskog parlamenta je uskliknuo – Živjela talijanska Dalmacija! Objašnjenje je bilo kasnije

– Svjesni smo da su Istra i Dalmacija sada dio Hrvatske, predsjednik Europskog parlamenta “govorio je o onom vremenu”. Komemorirali smo to vrijeme u kojemu se to dogodilo. Govorio je o tom ratnom vremenu u kojemu su ljudi ubijeni i u kojem su mnogi Talijani izbjegli iz Dalmacije. Rat je loš za sve. Tajani se nije referirao na sadašnjost, pa on je glasao da Hrvatska uđe u EU. Nema teme oko toga! – poručili su i dodali: – Tajani se neće ispričati jer izjavom “živjela talijanska Istra i Dalmacija” nije mislio ništa loše i to je zlonamjerna interpretacija.

Bome….dobro da znamo pravila da je europski uzvikivati živjela, pa već što iz vremena kad se bilo na strani sila osovine. Ali živio njemački Prag ili Maribor mi se ne čini baš ok.

I pitanje- ako bi ja uzviknuo da on ne smije moći prijeći granicu Hrvatske jer je verbalni delinkvent i time verbalni zločinac…jesam li time ja verbalni delinkvent ili on. Ili obojica. Ili je do quod licet Jovi non licet bovi.