Hrvatska

Kakvi ljudi će doći, ne iz Afganistana nego iz Zagreba? Ako se ne trgnemo dok je vrijeme.

Jedna vijest kaže da smjenom ravnatelja Bandić sad kontrolira bolnicu a druga da elitne automobile nogometna elita kupuje od kriminalne organizacije. Evo, recimo sad da imate petnaest godina, možete biti dečko ili curica koja će jednom biti diva koja premlaćuje starice koje joj zasmetaju u vožnji jer prelaze cestu. Ali nećemo sad pisati ogorčen tekst koji kroz nos govori da ništa ne valja, da je nekad bilo bolje ili da je drugdje bolje i slične jadikovke kakve pristaju starim taksijanerima koji govore protiv Ubera. Stoji ipak činjenica da slika društva jasno kaže- nije točno da nema pravila, ima ih i kažu ta pravila da ne postoji ništa što nije igra moći. Da je sve igra moći koja se događa po pravilima koja su sasvim drukčija nego se uči u školi. Da i ne postoji javni interes niti kolektivni interes i da je društvo jedan vučji ili hijenski čopor u kojem je važno isključivo biti što bliže kazanu a to se postiže isključivo tako da si bliže moćnijim od sebe koji možda imaju i USKOK za vratom ali ih ne doseže a ako ih dosegne oni će otići u drugu zemlju ili će im najviši predstavnici vlasti nositi kolače u zatvor. Da, očima jednog petnaestogodišnjaka sasvim razumno može izgledati baš tako. Mi smo došli do te točke. Ako poželite jednom riskirati i zakupiti štand vi ćete unaprijed znati da ste druga ruka, da ga je netko dobio za kikiriki a vama će ga dati za sedam kikirikija. I da je ta moć koju taj netko ima svojevrstan rizik ali ipak da je tečaj tog rizika bolji nego vaš pa da ste inovator ne znam kakav, da je jedini pouzdani izum biti nečiji vozač ili organizirati rođendan nekom moćnom. Ono što petnaestogodišnjak vidi je da ako bi se upustio u bilo što da to nije to, ne jer mora plaćati oglase i imati PR, da mora lobistički biti potkovan sasvim osobno i na način koji ne zarezuje granice ne samo etičnog nego i protuzakonitog. Ja i ne kažem da je to isključivo tako. Ali sigurno je da to iz perspektive petnaestogodišnjaka izgleda isključivo tako. Konačno i što će on učiti u školi je predmet lobističke bitke po pravilima Mad Max svijeta.

Budimo svjesni jednog. Mi stvaramo novi svijet. Oni koji dolaze oni vide ovo što sam opisao vrlo blago. I kako bi slušali Mozarta i Meri Cetinić….pa moraju slušati glazbu za one koji kupe pasoš ispod žita ili pilu od mafije. Ono sigurno je da se taj imput neće isplatiti, sigurno i neće 99% tih klinaca tako jer ipak postoji sva sila djelovanja i USKOK-a i policija ipak radi svoje i to za male pare, ogromna većina tih ljudi je sasvim savjesna. Ali postoji opasnije nego da će oni tako.

To opasnije je da će se zabiti u korporacije, gledati samo svoj posao i ne micati se s mjesta. Da će biti društveno i poslovno sterilni i zakočeni, sumnjičavi prema svemu drugom. I to je realna opasnost. I gledati farme i parove i biti ubi me Bože uplašeni i glupi.