Featured Hrvatska

KAKO SMO IGRALI, IZA ŠKOLE, S DOMAROM MIŠKECOM

Mi smo igrali nekad, davno, sa školskim domarom. I on, bio je puno bolji, igrao bi sam, u plavoj kuti, uz golmana, a nas pet, šest. I svaki put kad bi nam dao gol bi uzviknuo “Lamza!”, Miškec smo ga zvali. To je bio to…”od pereca rastu deca” vrijeme, koje se više neće vratiti, vrijeme legende o osvajanju Kupa velesajamskih gradova”, kad je sve bio moguće. I kad smo mi, još tada, deset godina kasnije…računali da će i nama sve biti moguće.

Poštovanje, gospodine Ćiro, umro je Stjepan Lamza, jedan od najvećih nogometaša u povijesti Dinama i hrvatskog nogometa.

– Marš u p… materinu, ti ćeš mene učiti tko je Lamza – javio se u svom stilu Ćiro Blažević, a onda ostao bez teksta.
– Stvarno je umro Lamza? A joooj, sad je onda vrijeme da i ja umrem. (24 sata)

Da, nama je to bila legenda nad legendama, i dokaz da se iz školskog dvorišta može osvojiti preteča Europske lige, ..izgubiti u Njemačkoj 3:0
protiv Eintrachta , i vratiti u Zagrebu, s 4:0 , i biti prvi na natjecanju na kojem igraju Barcelona, Sevilla, Valencia, Juventus, Napoli, Porto, Benfica, Eintracht, Leeds..

Tada, kad je on još bio ime iz, gotovo sadašnjosti, činilo se da će taj nogomet uz koji se puši do 4 kutije, zaspe na klupi, i ne brine za plaću, možda i opstati, ili se vratiti. Jer ako se ne vrati….pa onda će se previše toga znati unaprijed.

photo screenshot

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara