photo index.hr
Velika je zabluda ljudi kako je ikad postojao jednopartijski sustav, da je to nešto monolitno, da je ikad i igdje postojalo nešto drugo nego kako je sad. I ovaj čas se u Konzervativnoj stranci u SAD vode teške borbe, čitajte o sukobu drugog čovjeka ministarstva pravosuđa i predsjednika, o bivšem državnom tajniku, o novoj direktorici CIA-e koja je teško optužena za torturu, o novom čovjeku koji je u seksualnim aferama do vrata, ali…
Niti u SKJ nije bilo drukčije, jedino je bilo, ponekad tiše, ne od kad je nastao SKJ nego od početka, gutao je mrak čelne ljude u međusobnim obračunima frakcija, u staljinskim čistkama, pa i kad su stradavali u borbi s nacizmom je to puno puta bilo podmetnuto i namješteno, i Ivo Lola vjerojatno, jednako koliko se i sumnja da se u ratu 91. moglo stradati sasvim sumnjivo, i Gavran i najmlađi iz “bugojanske skupine” a o Paradžiku i Reihlu Kiru valjda nije niti sporno da su pali na nečiju radost. Ali uglavnom se “padalo politički” i to unutar iste ili različitih stranaka, partija, frakcija ili ekipa, uvijek. Niti jedna religijska struktura, koliko god bila episkopalno ustrojena, funkcionirala je potpono jednako…pa ja ne znam da i kućni savjet u i jednom neboderu novog Zagreba, Pazara ili negdje na Grbavici, ne pozna upravo jednako žestoku borbu tko će “skupljati za vodu” kakva je borba bila u doba braće Pozderac. I Kaptol, i pravoslavni svijet i njegove žestine, sjetimo se samo u osamdesetima oko patrijaršija jugoistoka bivše države, NIN je grmio o tome ako se tko sjeća.
Razlike jesu, primjerice o tome “gdje je Rim, Beč, Zagreb ili Karađorđevo”, odnosno, gdje je ta točka u kojoj se stječu najače formalne i neformalne ovlasti prelomiti neku situaciju. Sve u prva dva odlomka znate i sami, ovo drugo nikad nije sigurno. I Tito je u odnosu prema Stepincu, Savki, Arsi, uvažavao i silnice koje su potjecale izvan državnih granica, još kako. I u rimskom senatu u doba Kornelije Sule je bilo tako, on je bio neki Ivić Pašalić svog razdoblja. I izroni neka afera, u SAD 50-ih i duševna bolest ili makartijevska sumnja u suradnju sa SSSR, dakle ne bitno drukčije nego u podzemlju, sve je to Shakespeare, utakmica i nitko tu nije drukčije niti uzletio niti pao nego Richard III samo možda nježnije ili tvrđe.
A kako se da je netko otkrivao policijske tajne 2011. otkrilo 2018., da je netko u garaži mučio civile se čekalo i dulje, pa i to pije vodu, evo se ovaj u kongresu lomio oko tuluma od prije trideset godina, to je sve poznato u staroj Grčkoj i bilo je, braćo i sestre, jednako tako.
Postoji u Gospodaru prstena jedna scena kad hobiti stanu u žitu i jedan kaže- ovo je najdalje od kuće što sam ikad bio. E vidite, svatko tko je “nešto” je otišao daleko od kuće. I na tom putu je negdje nešto činio čime se izložio i što mu se može obiti o glavu, i svatko je nekoga preskočio putem ili zaobišao jednako tako. Nemoguće je to izbjeći, svatko je jednom, negdje, nešto, i što je dalje dopro to je toga više. Ovo je veće od Brkića i veće od HDZ-a, to je dobro razumjeti.
A mi svi imamo dva pristupa paralelno, jedan je “dobro je biti jak” pristup, jer ništa osim toga nas nikud ne vodi niti održava tamo. A drugi je pristup “osjeti vjetar”, koji služi za slijetanje koje je bezbolnije nego ako ga ne prepoznamo. Problem je što ovaj drugi ako prevlada može dovesti do ranog odustanka jer se bez prvog ne može. I obratno.
Dodaj komentar