Hrvatska

jesmo li “među naglupljima” kako tvrdi istraživanje top ten

nismo. mi smo sasvim ok glupi. a još smo i snalažljivi, marljivi i ukupno nismo loši toliko. naš je problem drugi. mi nemamo percepciju sustava u svom psihološkom kolektivitetu svijesti. u svojoj srži mi se kolebamo između podaništva i buntovništva i mi imamo u sebi  potemkinovski sustav koji se ne može mijenjati reformama uprave. i zato petljamo kao društvo jer ako to ne činimo onda tonemo, to vrijedi od parlamenta i nogometnog saveza do pekarne ili manjeg gradilišta. nije da nećemo niti ne znamo nego ne vidimo drukčije. tako se biramo, zatočeni svim vrstama nazdravičarskih ideologija, čim se rodimo udarimo u zid pravila koja nisu zla nego apsurdna i to ne samo u sadržaju nego provedbi. ali mi vlast biramo pretežito prema ideološkim simpatijama a odlučujući dio birača jer mu je dosta ovih koji su bili do sad.

ljudi krivo vide neku zavjeru sustava protiv njih ili njima sličnih, to uopće ne postoji. postoji drugo- potpuna odvojenost svijeta pravila od stvarnosti, kao posljedica duboke navike da je tako i to seže stoljeća a ne od 1991. ili 1945. one samo ovo nisu značajnije načele. sustav čine jednako uplašeni, iracionalni i sumnjičavi ljudi koliko i oni koji umišljaju neku nepravednost sustava.
katastar ne prikazuje stvarno stanje, gruntovnice su često po tri naraštaja iza sadašnjosti, sudovi se guše u predmetima, ministri zdravstva se redaju i reforme se sprovode pa stanu…”znamo mi kako to ide” i kad to mislimo, realno, i ima to smisla taj circulus vitiosus koji vidimo. i onda se snalazimo, kako sječi vlastitu šumu, peći rakiju ili prikazati zašto nam treba pizza majstor s kosova, prodajemo preko njuškala frižidere, pretačemo kartice i sve to jer moramo a moramo jer je tu negdje šerif od nottinghama koji je isto nekome dužan što je zaposlen za malu plaću i što progoni one koji uz D-2 prodaju sir pun umiješanog brašna ljudima koji kasne s leasingom za škodu i razmišljaju vidi li se još u tragovima rezervoara da su jednom natočili lož ulje. a pravila…kad bi se poštivalo sva pravila mi bi izumrli u dan, ne bi pet ministarstava demografije nas spasilo. jer taj beton nitko ne bi htio kupiti niti asfalt a ako i bi moglo bi ga se pitati od čega ga je mogao kupiti tako skupog i jer bi umrli na listama čekanja za CT, jer se nitko u ministarstvima i ne javlja na telefon a kad bi se javljao bi ga se optužilo da je rekao krivo odgovor na pitanje a ako se javi onda prebaci poziv u drugu sobu gdje je kolega otišao registrirati auto, na punca naravno.
i ideja, monstruozni plan kako će ovo netko prelomiti preko koljena, izvediva je koliko razmjena zarobljenika po pravilima ženevske konvencije na bliskom istoku. čistunaca ima, naravno, oni rade u VIP-u ili im otac radi u njemačkoj i oni samo misle da su čistunci jer samo poslovanje fondova nije…ne da nije transparentno nego je zasnovano na ovom svemu, veslanju osmorice od kojih po četiri veslaju u suprotnim smjerovima, nitko nikom ne vjeruje a svi se utapljaju u vodi koja mirno prodire u čamac dok se pišu po državnim agencijama o tome planovi i osnivaju istražna  povjerenstva koja služe da bi netko mogao nekom postavljati neugodna pitanja a njegovi to snimati na TV za uspomenu.
i sve su naše države tisućugodišnje, samo nitko ne zna jeli će ga se teretiti ako je vlasnik vinograda za pet godina da je dužan to plaćati ako nema OPG niti hoće li studirati besplatno ili ne i hoće li moći na ultrazvuk.
i na sve ovo su masoni, reptili, brdske divizije od prije šezdeset godina, fontane, tuneli, domaće ekološke rajčice iz turske i propucani vlasnici sportskih kladionica, kumordinar žorž i vezanje vinograda telefonskom žicom iz ureda kad su stigle nove preko nove firme bratića načelnika općine. i tučnjava za parking.
i da netko uistinu ne zove sa službenog telefona “kako je igrao arsenal” dok diže nepropisno parkirane automobile paukom taj bi se osjećao među četiri najgluplje nacije a ne ako zove.
tim besplatnim pozivima u kojima se ipak naplaćuje uspostava poziva, naknada za radijsku frekvenciju i koji su opet besplatni.

mi jednostvno nismo još  povjerovali u drugo, kao ukupnost.

O autoru

Uredništvo

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara