Featured Hrvatska

JESEN ZBRAJA SVOJE MERKALIJE, ZARAŽENE I AFERE

Zagreb se opet svako malo zatrese od potresa i afera, izlista svaki dan svoje merkalije i zaražene, svoja uhićenja i svjedočanstva kako se u paralelnoj neformalnoj strukturi odlučivanja nalazi po klubovima, broji novac i ugošćuju eskort djevojke, predsjednik je filmski ljut i duhovit a premijer iste tvrde kohabitacije malo i kiselo smirujuć i zabrinut, u Saboru se u malim igrokazima o maskama ili Tuđmanu njeguje ona ista glasnovićevskopernarovska dum dum sklonost ishitrenom bezubom ekscesu, ljudi se boje jeseni pa u nju ulaze onako austrijski oprezno a pristojno kakav taj duh jest, možda i ne danas koliko u vrijeme gradnje mirogojskih arkada punih ožiljaka s početka godina ali čije će bršljanske boje okrenuti u žuto i crveno za čas. A mi krojimo svoje planove kao iz Burde, režemo škripavim svojim naslijeđenim škarama i ocrtavamo okruglim kredama boje umjetne breskve. I hodamo, guramo, nadamo se, živimo ovaj mali labirint, nama po mjeri da bude tek dovoljno nerješiv, svoje male rješavamo osmosmjerke i granulome koji niču i gase se pa se opet bude. Kao pokreti repom naše sljemenske Gozdile.

Mi nemamo White’s nego šank klub u nacionaliziranoj zgradi s narodnjacima i brojačem novca, nemamo ni Arlington nego dve kolone i Wachtkompanie gumzejevskipanadalje kolorature, mi smo iz menze SIZ-a stanovanja i SDK izašla mlada demokracija u kojoj se štipa pa gura u džepove skupa s priborom za jelo i prstima hostese i naziva spojke i lobiste iza paravana i panoa koji reklamiraju nikad svoju i utrostručenih cijena ponudu LED lampi i pratećeg pribora koje rade istočnjaci koji nam se gade jer da jedu pse a ne janjetinu.I što sad. Užasnuti smo gradonačelnikom kojeg biramo decenijama a koji ni po čemu nije bitno drukčiji od drugih, koji hoda po daskama i ravna i oblači, koji nema ni popis stanova vlastitog grada, imamo spomenik prvom predsjedniku koji ne sliči na njega, imamo svoj mali tranzicijski cirkus i metropolu koja se trese i kupuje stalno nove audije kao i sve javne uprave i službe, besramne i neumorno gladne. Svoje male ekstremiste sa brčićima kao Charlie Chaplin i antifarmaceute koji se bave farmacijom, mi smo uvijek ista grafika iz Podravskih motiva, oaza kredita sa stupova javne rasvjete i pretakanja računa, grobišta, naziva trgova i svake moguće muteži.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara