ali biti na vlasti..bilo u kome obliku, to je sigurno najteže. imaš biračko tijelo koje je postalo javnost, temperamentno i ne previše…kompleksnih mogućnosti razumijevanja tvog položaja, temperamentno i još povampireno utjecajem društvenih mreža. i imaš obaveze pred velikim silama, kredite preuzete pred velikim bankama, savezništva i komesare europske komisije koji svi traže od tebe ono i stalno novo, što je gotovo nemoguće pročitati u potpalublju a da ljudima to bude drago čuti. i ti si dužnik i podanik i ovima vani i gore i ovima dole pa ti se stisni negdje između i smišljaj kako ćeš reći- tamo jedno a tu drugo, kako ćeš sve ove djevojčice i klipane s velikim mikrofonima ispreskakati, imaš još i stranačkih pet centurija ljudi koji se osjećaju zaslužnim što ti je tako dobro i znaju što bi bio red kako da i oni osjete slatki okus pobjede i to u zavjetrini a ne kao ti vezan za pramac kao zarobljenik svoje uloge. i imaš piramidu svojih službenika koju su ti i tako nametnule okolnosti, koaliranje i ostalo a koji se natječu kako reći ili učiniti ono što će te najviše izložiti ili osramotiti i koji ispaljuju gafove veličine interkontinentalnih raketa stare sovjetske škole.
a ovi iz oporbe jedu kikiriki i smiju ti se, malo se fuliraju pred kamerama i uživaju kako se znojiš kao nekad piceki na križanju frankopanske i ilice.
i kad ti zvoni mobitel to štrecne više nego da si se u marini, pristajući, zaletio u jahtu kakvog oligarha iz stepe koji je na deset međunarodnih tjeralica a on je to upravo saznao kad se vratio sa sahrane najboljeg prijatelja.
Dodaj komentar