Hrvatska

Jedan osvrt o kamenim genima koji će se rado pročitati u slobodno vrijeme

Postoji jedna tvrda činjenica koju se malo primjećuje, koja ima i humorističan moment, koja je u svom paradoksu sasvim poučna ako se ljudi potrude ili umore od sukoba pa ju shvate.

Naslov jedne pjesme je i oznaka jednog stava, simbol desne ruke i poštenja, svete vode i krštenja i toga da je loša bila četrdeset peta a danas pitanja jesu li nas (neki nepoznati) izdali, to je vrlo jak identitet koji ipak naglašava i podrijetlo s kamenjara i malo škrte zemlje, identitet koji se vječito bori i uvijek je pomalo i nepoćudan, progonjen, ali će jednom pobijediti. Koji se ne miri, kojeg prati i čeka njegov nebeski mir ali i ponos, prkos, čvrstina i koji…jednostavno nosi mirise i zvukove krša u žilama i koji je u svojoj borbi često neshvaćen, zaobiđen i nezahvalno mu se zamjera ako je isključiv a izložen je isključivosti.

Postoje sad tu…pa tko su ti progonitelji u genetskom smislu, ovo stoga pitam što se i bez elektronskog mikroskopa može u hrvatskom društvu vidjeti da su najglasniji borci protiv ove slike poštenog a beskompromisnih boraca za vječni sjaj, gotovo do zadnjega, kamenih gena. I da su upravo najžešći borci protiv gena kamenih 41 pjevali znamenitu “Kad Sinjani zapivaju rere, tada Švabo biži u bunkere”, da je onaj svijet zbog kojeg se da se proda krava trebalo “ići u Stevića po civikat” besprimjerno kamen a bio hrvatski  ali i srpski jer ako je ovo drugo ..nisu to nikakvi Srbi s Fruške gore ili Bačke nego sve Hercegovci i Crnogorci ili dalmatinski srpski Vlaji koliko i hrvatski “ljevičari” i da je taj dinarski masiv i Bosna ponosna, stvorila i Olivera Frljića i Bandića u svojoj lijevoj i desnoj i bilo kojoj životnoj fazi a on ih je mijenjao koliko dobar francuski slikar svoje životne faze. I da su roditelji čelnika haaških hercegbosanskih uznika bili često ..pa, čvrsti i ponosni Praljak je iz partizanske obitelji a sve na zapad kad se krene i zamirišu uspomene…sve je to kameno i sve je to na obje strane i sve je to nesklono prevelikoj nijansiranosti stavova.

Činjenica je  da se zgražatelji protiv gena kamenih, shvaćenih na ovaj uvodni način, mogu dičiti kamenim genima, da se kameni geni bore uglavnom međusobno, čak i u istom čovjeku. Kako je Zoran Milanović samo bio ponosan kad je otkrio da je …mater Andreja Plenkovića bila “vojna lekarka” i da on u nastupima ima taj bombarderski takt Cetinske krajine gdje se pamti, strada, optužuje, moli, proklinje i osvećuje. Čak i Srbi kad u Srbiji govore o svojim krkanima a ono ti kažu- taj Šešelj je Bosanac a podrijetlom Hercegovac. Pa nismo mi svi isti (takvi). Pa i bračko-dugopljski korijeni ratobornog Ranka Ostojića koji je iz puščane vatre poručio  “sramota da se razni tipovi šminkaju u novim uniformama, dok borci na prvoj liniji nemaju ni šljemove” je valjda gena kamenih. Zbog toga bi bio nečasno otpušten da nisu skočili Ostojevićevi suborci i priprijetili da će raspustiti satniju a on je jedan od najžešćih argumenata onih prvospomenutih gena kamenih i nositelj svojih. Pitanje je samo tko ima autorska prava nazivati se baštinikom kamenih gena i u kojem su naraštaju hrabri alkari “oni pravi”, a taj se kotač povijesti, sadašnjosti, prirode i društva i koliko god kilometara prešao nikako ne privikava na amortizere.

Znamenit hrvatski pjevač koji naglašava kamene gene pripada istoj belcantilističnoj školi kao i progonitelji a i vice versa. Tu mačevi ne pomažu, što je Gandalf rekao u Moriji.

Uglavnom, sve je to puno apsurda a složio bi se i moj pradid Ante Hrstić iz Vrgorca, sa zgražanjem i žestinom. Ali je stradao od zlotvora, gena kamenih…pa već kojih.

 

 

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara