Featured Hrvatska

Je li “stožer pogriješio” ili je to pitanje sasvim drugo pitanje.

Krizni stožer za borbu protiv epidemije odobrio je tradicijsku manifestaciju Za križem na otoku Hvaru, bilo je jasno da će u vremenu restrikcija kretanja i okupljanja koja zabranjuje i običnu sahranu javnost planuti. Zdravstvene i ine vlasti izdale su i propusnica za kretanje višestruko nego se očekivalo, jedna velika sumnja se proširila da je opet prevladalo načelo Quod licet Jovi non licet bovi ( što je dopušteno Jupiteru, volu nije), dakle da pravda nije pravda za sve. Nakon potresa u Zagrebu otvorilo se i pitanje obnove razrušenih crkava a koje ima isti naboj kao odobrenje hvarske manifestacije Za križem jer je veliki dio javnosti planuo da se crkvi podilazi i da se trebalo drukčije, da treba i rušiti Vatikanske ugovore koji se, doduše, u javnosti i krivo tumače.Istodobno ljevica naglo  i napada mjere i legalitet Kriznog stožera a njen kandidat za predsjednika, sad nadstranački, zauzima stranu i kritizira vladu da je prigrabila nepripadajuću moć upravljanja pandemijskom krizom. Ali jedno je sigurno – stara ideološka rana odnosa prema crkvi i vjerskim običajima dobila je na snazi.Crkva je, naravno, beskrajno privlačan izborni saveznik jer njena sklonost jamči imati tisuće istodobnih govornica i to u statusu tumačitelja božjeg nauma, neformalno možda ali da, sa propovjedaonica kad se tumači vjerski misterij a zna se da tumačitelj navija za xy onda običan čovjek osjeća da ni Bogu nije mrsko da on zaokruži na izbornom listiću xy ako ne i da mu tako bar  preporuča. Pa, neki pjevač ili sportaš radi isto ali recimo da se njega, bar direktno, ne financira državnim novcem. I naravno da tko god može osigurati silu glasova ne želi da se muca ako mu treba revanš u nečem, bio to Franjo Arapović ili apostolat Boga živoga. 
Možemo i drukčije. Da crkva poželi od katedrale učiniti parking za svoju kuhinju me bi to bio isključivo potez koji tangira vjerski život, bar bi turistička zajednica bila na gubitku, time i proračun. Konačno i fontana ili galerija su neka nacionalna kulturna i identitetna baština, pa i SSSR je hram Vasilija Blaženog doživljavao kao točku svog identiteta. Uskrs jest neradni dan, može to lezbijskim udrugama biti krivo ali on se običajno izdiže nad nekom drugom nedjeljom kad društvo slavi da se igra kvalifikacijska utakmica kupa ili se održava Zagrebački maraton… konačno većina ljudi obilježava Uskrs a i Roko Prč je htio bakalar pred vjerski blagdan koliko god bio partizan i komunist. Ljevica je grintava, histerična i nedosljedna, desnica je uvijek nezadovoljna i histerična, nekog konsenzusa i nema. Ali HDZ je… pa recimo da je neki blago desni centar koji bježi u nazdravičarski flert sa crkvom u tim fazama svog postojanja a sad je takva faza pošto su Penava i jastrebozborci poraženi pred briselskom strujom. Jednako, taj brak iz interesa a nekad i separated but not divorced između državne uprave i crkve star je oko 1000 godina i ta je ljubav puna svađa i ugriza koji su zapravo vrst borbe za moć, cjenkanja i svega što politika i jest. 
Dakle ako treba obnoviti od državnog novca neku zvjezdarnicu može se misliti da treba i kapelice, oba su objekta zagledani u nebo a i turisti se pred njima slikaju, zar ne? Ako mogu hodati na dva metra Hrvati po Lidlu možda mogu i po otoku i Za križem. Vidite kako ništa nismo rekli jer smo mimoišli temeljni naboj ovog pitanja. 
Jer on glasi- vaši i naši, tko je jači? I nema to veze sa dva metra niti cjepivom niti ičim sličnim jer ja ne trebam surfati društvenim mrežama i medijima saznati što o dopuštenju manifestacije Za križem misli Teršelić ili Markić, ja to znam da ne palim ni svjetlo u kupaoni a kamoli Internet. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara