Hrvatska Osvrti

JA JESAM PRIPADNIK HRVATSKOG RADIKALNOFEMINISTIČKOG POKRETA, A I, VALJDA, NEKAKO POLITIČKI DIŠEM (pa da objasnim, donekle, samo u svoje ime, sve redom)

Bilo je povika da zašto hrvatski, radikalnofeministički pokret, pa prvo o tome, nisam ja birao kako će se zvati, reći ću što to meni znači. Meni je hrvatski, a želim da bude svjetski, ali opet će biti da je iz Hrvatske krenuo. A i zato mi je drago jer ja sam hrvatski čovjek, i meni je po život važno da Split ili Istra budu u Hrvatskoj, i da se u Hrvatskoj ne govori mađarski kao nekad. I da, kad sam na kakvom trajektu, pa zavijori hrvatska zastava i ja je vidim, mene to stisne, ponekad, baš fizički u prsima. I iz ljubavi. Briga me što tko o tome mislio. Bio sam nedavno u jednom društvu, pa smo došli do toga da ja jesam bio sudionik ratova devedesetih, jedan je tako to prikazao kao da sam time nešro izdao ili podbacio. Pa ću i o tome. Opet bi išao. Mrsko mi je toliko toga što se loše tada događalo, spalilo u pobjedi i ukralo u čitavo vrijeme, ali opet bi išao. Ali jasno da je i Zagreb, 8.5.1945. oslobođen, i Knin, i krajem drugog svjetskog rata i u kolovozu 1995. da je oslobođen, uz sve mrsko i pogrešno što ti datumi nosili, a jesu i prema svakome. I nije hrvatski slaviti traktorske kolone, taj je dio hrvatski poraz, ne pobjeda. Pad Martića je pobjeda i zastava nad Kninom, a gdje god netko od civila bježi, pa ispadne dječja cipela, to je poraz onoga pred kime bježi. Iako je puno dječjih cipela ostalo na ulicama gradova koje je srpski imperijalizam granatirao, svaka ta cipela je poraz. I ona koju izbaci more kod Lampeduze je poraz. I ona koja ostane kad deložira banka obitelj, je poraz. Nikad nisam nekog mrzio zato jer je Srbin, prije da sam volio, i volim na čovjeku jer je Srbin. I puno drugog, što čovjek može biti volim. I tako će ostati. Radikalnofeministički dišem sigurno, pa kako ne bi. Žene jesu potlačene i potplaćene, prodaju ih i prostituiraju, rokću za njima i koriste kao žive pećnice djece. Jesam neprijatelj prostitucije i pornografije, progonit ću svodništvo i svako nasilje nad ženama, i to konkretno, uporno, i neumorno. I to me ne čini manje muškarcem nego više, pa nije valjda muškarac kome je svejedno da razvoze žene da seksom vraćaju dugove, da ih snimaju kako ih satiru desetorica, nije valjda muškarac kome je svejedno da žene tuku i vrijeđaju. Muškarac, jednostavno, mora biti (i) feminist, jer živjeti kraj duboke društvene nepravde muškog supremacionizma, a ne mijenjati ju i ne rušiti, nije dostojno nikoga. To je kao da nečija kuća gori a ti je ne gasiš jer nije tvoja, pa time sebe vrijeđaš i lomiš.Ne, neću dati, koliko god mogu ne dati, da lošiji svijet pobjeđuje bolji. I, kao tajnik Hrvatskog Radikalnofeminističkog Pokreta, dat ću sve od sebe. Da, to što je Marijana meni to najbliže, zato još dvostruko. Pa kako bi ona išla na neki prosvjed ili spašavati gdje gori… što bi ja trebao za to vrijeme igrati igrice, dovoljno je gledati već u Puškina, pa da je jasno što bi trebao. Ali da je ona uvjerenja kakva promiče “U ime obitelji” , ili prazna balalajka kao tzv RF, ja i ne bi bio uz nju samo zato jer je najljepša, a jest najljepša. Na svaki način, ne samo likom. Tek ovako, kao radikalna feministica, ona je i u djelu najljepša. Feminizam koji prostituciju ili pornografiju smatraju prednosti slobode ugovaranja, ja i ne držim feminizmom, to je za mene obična prijevara, 90% europskih prostitutki su strankinje dovedene pod socijalnom prisilom, često i uglavnom žive u strahu i nasilju. I to svi znate, idite u Margheru pa gledajte uz cestu stotine djevojčica i njihove ilirske svodnike, i taj strah i užas. Vi niste nikakav feminizam, ako vas to ne slomi. I gledajte (muške) policajce u sred EU, u katoličkoj Italiji, kako ih zapravo čuvaju, tu mafiju, a ne lome. Pa, nabijem vas sve. I mislim da jesam ljevičar, jer vjerujem u neizbježnu pobjedu socijalne pravde, kao prvog uvjeta bilo koje ukupne, svjetske, sreće i budućnosti. Nema ljevice koja nije, i, feministička. I nema feminizma koji ne prepoznaje socijalnu pravdu kao nužni preduvjet slobode žena. I svakoga. A jasno da SDP nije lijeva opcija, ona je liberalna opcija, kao i što je to (na himben način) gotovo sve što se predstavlja desnim u Hrvatskoj.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara