Featured Hrvatska

IZBORNA 2020. I KAKO VAM NIJE JASNO OSNOVNO

2020. nije stigla niti do aritmetičke polovice a počastila je hrvatske birače nekolikim izvanrednim zbivanjima. Epidemijiom, karantenom i recesijom kao njenim suputnicima a koji su tu činili se kome opravdani i nužni ili ne, na ovo se i zemlja tresla sasvim doslovno i neumorno se zatresa i dalje. Sve ovo nije bilo u takvom intenzitetu da je naš čovjek obezglavljen ali jest u takvom da je zabrinut i stisnut, jest u takvom da… da koliko god se galamilo “sve je laž” a kad su se otvorile škole nitko nije dijete otpravio u školu. Naš čovjek se u nevolji stisne, snađe i pokaže jak ali on niti u redovnim svojim mukama nije sklon alternativi onog u što prvotno vjeruje a kad jest onda mu je to tek i nemjerljivo na drugom mjestu. Politički hrvatski narod HDZ je prihvatio kao jedinu  zamjenu za ono do tada, i SDP kao jedini bitan način za ne priznati da je sad “sve kao do sad ali se drukčije zove” i da je sad Tuđman taj “japa su otišli na put”. I sva emocija jednih i drugih je ista psihološka Kinder milch Schnitte, Hrvat zaokruži “kako treba zaokružiti”.
Da, hrvatski čovjek, pa i hrvatski Srbi a to su mentalitetom  jednako austrijski Srbi koliko je sve u nas takvo, on želi nedjeljni ručak i da se zna tko gdje sjedi. U tome on priznaje taj prividni bipolarni dualizam koji se sastoji u tome jesi li u srcu bliži periodu 90-ih ili “onog prije”, i to je to. Nikakvi mostovi okruga Drniš, nikakvi živi zidovi i živice, nikakvi prebjezi i pjevači, golobradi buntovnici protiv stranke koju je tata osnovao kad je stvorio Hrvatsku neće dobiti izbore. Kako je onda za TV kampanju govorio Franjo Arapović – “Za ćaću, zna se”. A kome to nije dobro on će biti za SDP koji da se ubije od reformiranosti uvijek će biti simbol SKH i HDZ će biti “više nije SKH nego je sad HDZ” i Lijepom našom sa Mirnom Berent i revijom plesova i kola kako je uvijek bilo i kako pamti i zna. Karizmu je imao kad su bile porođajne muke i Paraga i to je to, inkorporiralo i ostalo da kad stisne tuga ili bunt da se iza ponoći uzvikne nešto opako i zabranjeno iz Zrinskoga ali kad se sjedne na biralište je samo ovo dvoje presudno. Ne može Penava odrezati od jedine emocionalne pogače “zašto se glasuje za HDZ” i odnijeti zato jer njegov je čin samo “sad bi ja malo bio HDZ”, nisi više i putuj, nije ni Škoro više. Ne postoji u bilu naroda drugo, franšiza je neprenosiva, i Bitka za Vukovar je neprenosiv emocionalni pojam sve da je svako pet metara ćirilićna ploča a vodotoranj sagrađen u dijamantima i da ga grade tek uhićeni ratni zločinci koji su se do jučer šetali gradom. Sve su to za našeg čovjeka izvedenice koliko nije Hrvatska niti prihvatila reformaciju u 16. stoljeću. Birači ne biraju programe ni ljude ni alternative, oni biraju da sve bude u redu. Samo to za jedne odnese u žal za turističkim sezonama 74, 75 i Dobro vam jutro Petrović Petre a druge za kako je slao djed Ante marke iz Njemačke, u jednostavne i tvrde emocionalne slike.
Ljudi ne žele pisati niti glagoljicom niti goticom niti ćirilicom, ljudi žele nedjeljom ručati kokošju juhu i oni koji su bili na misi će većinom zaokružiti HDZ a koji ne SDP i to je sve, trošarine i indeksi, prirezi i… ništa to. Čak Bandić je nepotopljiv isključivo zato jer se obukao u Tatu, to je jednostavno tako. Tako živimo, tako radimo.
U ovoj godini, dodatno će biti tako. I taj Stožer.. pa digla se tolika galama da su njegove odluke pretjerane, da su protuzakonite, da su… ljudi su ih slijedili. I očekujući drugi val epidemije spremni su ih opet slijediti. I HDZ ima u tome postignutu prednost, ne malu. Činit će se i drukčije ali kad bude dan izbora ljudi će “obaviti svoju dužnost”. I nikad, nikad u ovom političkom mentalitetu neće biti ništa drugo. Lapsus. Ništa treće.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara