Da je netko, ne tako davno, rekao da će HDZ-ovog ministra optuživati isusovački svećenik za izdaju, jer traži od zaposlenika bolnice da se testiraju na neku svjetski raširenu bolest, i cijepe, da će se u pozadini čuti “izdaja”, i “vješala”….. da će doći na zagrebački tron “crveno zelena” opcija, pa će nakon malo iznad “sto dana” na čelnu poziciju Srebrnjaka dovesti nekog tko je protivnik umjetne oplodnje jer je to “silovanje u epruveti”, na toga nekoga se nitko ne bi niti ljutio.
Jer činilo bi se to tako suludo, nemoguće, i nebulozno, kao i bar tri četvrtine top vijesti koje ovih mjeseci vladaju ushlapirenom i uskomešanom javnosti koju niti pad komunizma, niti rat, niti smak svijeta, ne bi, i nisu odmaknuli od onog društvenog mentaliteta koji je držao na prvom mjestu popularnosti HSS i doktora Vlatka Mačka, pa SKH i Vladimira Bakarića, pa HDZ i Franju Tuđmana, a i danas je tako, jedna široko postavljena i patrijahalna politička snaga, ponekad druga da stvori privid bipolarnosti, i povijesne aberacije i bjegovi u nešto bitno drukčije. I koji pokušaji ili nestanu, ili splasnu u politički folklor kakav je Most, koji je postao populistički ideološki rezervat za vjeroučitelja na motoru, narodskog antimaskaša Bulja…. pa nagli okret predsjednika u noukauterski suverenizam, panhrvatski legitimizam, i sto (do jučer) čuda, nije nego takva okomica, za koju je jasno da nije nešto trajno novo za Hrvatsku.
Te druge opcije, te ne-HSS/SKH/HDZ opcije nikako nema. Jer ova trajno vladajuća je jasna, utakmice nedjeljom, i široko i ne pretvrdo postavljena platforma za napredovanje, švindlanje, “tata ima sastanak u poduzeću”, i sve ono što bi htjeli iskorijeniti…. ali ne nečim previše rizičnim i eksperimentalnim, dakle je SDP, primjerice, to trebao biti…. ali nakon Račana on pada u potpuni identitetski kaos, stvarajući, evo, i bandićizam, i neosuverenizam, i nakon nevidljivog Bere, evo i “nek sve potone osim mene” Grbina.
Na ruševinama te tobožnje ljevice je popularnost uzeo Možemo, sad se već jasno vidi da isto jedna zatvorena priča koja “nema s čim, niti s kim”, i drži se na ono aktivizma koji ju je izdigao iznad nadnaravno eksperimentalnog Škore.
Hrvatska tek čeka ući u ozbiljni pluralizam, i izaći iz “bar nekog, a tek patrijarhalnog klijentelizma” protiv “svih drugih, a nikog baš ozbiljnog”.
photo večernji, obrada
Dodaj komentar