Traju najavljene niske temperature i nanosi snijega kakvi se rijetko vide na kraju veljače. Takvi vremenski uvjeti uvijek pokažu o nama kao društvu najviše, mediji pretjeruju, službe relativno uspješno rade svoje, ljudi budu pojačano empatični i sve je pod jednim tonusom ali ukupno se pokazuje bitno- u svojoj srži mi jesmo sve zrelije srednjoeuropsko društvo.
U velegradima zemalja za kakvim smo uzdisali 80-ih smrznulo bi se svake noći stotinjak beskućnika, zimske službe nisu bile nešto nedohvatno djelotvornije, u trgovine kruh ipak stiže a vojska koja pomogne deblokirati zametene čini to bez posebne pompe. Čak ni oni koji su navikli zgražati se nad svime u Hrvatskoj, čine to tiše ili bar to zvuči apsurdnije. Valovi histerije oko općih prilika u nas traju sve kraće i sve su plići. Kruh, ipak, stigne u većinu trgovina, ljudi ostavljaju mrvice na prozorima, policija kod Vinkovaca privodi organizatore ilegalnih borbi pasa ali ukupno, nema ratova narko kartela, nema niti prevrnutih vlakova. Samo zgražanje što su pruge loše i neodržavane i ogovaranje susjeda koji su preskočili red za čišćenje snijega.
Pa i to što si osnovnu poruku ovog teksta nitko ne bi priznao previše glasno, sasvim je na tragu tog nezaustavljivog procesa sazrijevanja.
Lijepo napisano