Pa vidiš što se događa, kaže moj dobar poznanik iz Beograda ali ja znam da je on glup i naivan, da ništa nije opasno kao pred trideset godina ali on to ne razumije. Kosovo je u subotu zatražilo od Srbije da povuče vojsku s njihove zajedničke granice, rekavši da je spremno štititi svoj teritorijalni integritet, mlako javlja Jutarnji list, Novosti javljaju da je Nada Dimić bila narodni heroj a o ovome šute, Možemo se zalaže da se ne voze automobili i to misli postići metodama kojima je Moša Pijade potpaljivao revoluciju po principu da što je gore je zapravo bolje, Bulj se bavi borbom protiv antibiotika i svih cjepiva i bori se za pravo moći govoriti “ovi zakona” umjesto “ovih zakona” ali zagovara Zakon o jeziku koji ne govori, on stoji u sabornici s otvorenim patentom, mumla i maše rukama, Vujnovac nosi preko granice zlatni lanac debljine kakvim se vežu sidra na tankerima, Hrvatska hrče kao i 1914. i 1918., hrče naivno i priglupo kao da je stvarnost kladionica na pseće utrke u nekoj prekomorskoj zemlji, predsjednik države je najpopularniji političar i simpatizer Mile Dodika koji Milorad kaže da kreće s ujedinjenjem srpskih zemalja a HDZ-u je ključni partner Dodikov imenjak sa Šimpragom na ramenu i ta je djevojčica iz kolone u Saboru a one iz vukovarske kolone nije i ne može biti, predsjednik odmahuje rukom i šali se iz svega pa se sav zadiše kako je Amerika nastala na zločinu pa što ne bi i Republika Srpska i kako je Srbiji oteto Kosovo a Jurrastic Peđa se kliberi da je on taj putokaz koji jedini može pobijediti HDZ (s Pupovcem koji bi i s Domovinskim pokretom ako je supa tako masnija). Mladost čeka karte za Prijović a u Srbiji je već 1989. ako ne i 1990. Hrvatska književnost se sastoji u tome da netko drka i gleda u park petogodišnju djevojčicu “kako piški”, jedino tko bi se tukao bi se tukao “za pare” i tih sto je u zatvoru u Grčkoj i možda šaka petbankaša s prostatom veličine mango voća. I tako mi dočekujemo trenutak kad Srbija pada u ruke ruskog imperijalizma a Europa nateže ćunu koliko u Srebrenici 1995.
I opet nismo svjesni što se događa pred nosom. imamo operetni i zaslađen do bljutavila komercijalni patriotizam još u tipu bubikopf Jadranke Kosor, imamo patriotizam negrađanski i antivakserski, imamo kozmopolitizam kojem je fiksacija uništiti onaj prvi i Šprajca koji uveseljava ljude eutanazirajućom snagom geg zaglupljivanja.
I negdje imamo onaj civilizacijski patriotizam zasnovan na “ne želim živjeti u žandarmerijskoj kasarni” koji je i ukrajinski spiritus movens i ništa drugo… ne zaboravite da sam bio u Ukrajini nedugo nakon što je zaratilo. Nema tamo ničeg protu-ruskog nego protusovjetskog i protuvelikoruskog, oni i ne psuju Ruse nego Moskovljane i svoje korumpirane političare u paketu, oni ne žele živjeti u nekoj CSKA nego žele živjeti kako su i Srbi na korak do toga i mogli bi živjeti, i mi kako nismo od toga daleko. Ali nasilna magija mitova o Kosovskom boju i Jasenovcu na pola sata vožnje od koncerta male Prijović radi čuda. I malo onog Skoleta, Romca i drugih što ubiju Ćuruviju i svakog tko ne povjeruje.
Ali Hrvati sve ovo ne primjećuju i misle da je primitivno i seljački, zatucano i dupljaški uopće i spominjati koliko je sve i opet iznova slično jer da će oni kad zagusti reći da su kupili francuske mlažnjake, da ne stignu proći isto jer imaju zakazanu Paradu ponosa i jer su njihovi prioriteti koliko košta kugla sladoleda na Stradunu i ako ne budu svi dobri da će ju dići za Euro. I da je to sve samo priviđenje i cirkus u biti i simpatičan.
Iz nekog razloga se srpska građanska politika boji radikalizacije i ubrzanja zbivanja, mi ne, mi smo s druge planete. Mi smo Hare Krišna i N1 i mi ne vjerujemo ništa, nama Jokić propiše školski program i mislimo da je sve sasvim drugo.
Dodaj komentar