Hrvatska Osvrti

ETO I JA O DRUGOM KRUGU, SA SVOG MALOG PRIJENOSNOG MEGAFONA, ŠTO NOSIM POD ČEONOM KOSTI

I da kažem odmah, ja nisam nikakav fun Možemo, za mene je taj ideološki, time i sadržajni, impakt stvarnosti… ono što spada u liberalnu ljevicu. A ona, za moje kriterije, uvijek teško podbaci. Ona malo uljepša vrt ali ne prevrne zemlju, izbjegne gdje je tvrdo jer joj ne odgovara tamo lomiti korijenje, ja bi htio da kamatarsko svodnički svijet nestane i da se ljudi bude sa, možda, u prosjeku tri godine starijim automobilima, ali sigurni da neće imati razloga biti tučeni, očajni ili bez minimuma za osnovno. Pa i pet godina starijim. Ja bi htio da nema sirotinje i premlaćenih prostitutki, a ne samo da se ne pljuje na pod. Eto, slikovito tako. Ali, u odnosu na “dijete božije” i kozački knut u daljini, na tu konstantu koja je i u doba Broza bila ljudima pretvrda… u odnosu na svijet pečenih volova i janjadi iza koje žene čiste školsko igralište a prijatelji režima zube, pa gledaju gdje bi odabrali poslovni prostor za “brze kredite” i manifestacije prisilnog a lažnog patriotizma, a to jest alternativa, ja sa svog malog oltara razuma poručujem da biraju ovo prvo.Ovo drugo ja poznam iznutra i ne volim. Plivam već dugo i nekako kroz oba svijeta i oba me i respektiraju ponekad, možda ovaj škorijanski i više, jer nisam baš građen od blaznica, niti mentalno niti bilo kako.Ali ja to ljudima ne želim. Nazorovski sam politički Hrvat, koji stoji na prosvjetiteljskim idealima i “more sinje i livade cvjetne”, na želji da HEP gradi infrastrukturu a ne plaća privilegiranima što su razapeli vjetrenjače koje su baš ti razapeli jer su naši.Pojednostavit ću grubo i tek jezikom simbolizma s početka XX stoljeća.. a to nije nedopušteno, po kriterijima kakvim se oni časte.Nije smisao boljeg da se može otići na pobačaj, nego da se nema razloga ići na pobačaj. Možemo će se držati prvog a ovaj neće ni jednog. Slika vodećeg kandidata je za mene poslovnica kakve austrijske banke, slika drugoplasiranog je Suki koji sjedi pred Domom sportova i prima uplate financijskoga inžinjeringa u šarenoj košulji pa te uplate gura u hlače. I zato biram prvo, koliko god to prvo ne volio. I ne vjerovao da je dovoljno dobro. Ali je daleko manje loše.Čak, na Možemo mogu i biti ljut, znam da ću imati zašto biti, naravno. A na ovo “ja, Piko, i više nitko”, ne mogu biti ljut.Kako se i za rata nisam ljutio na JNA, pobogu, pa oni su sasvim sa druge strane. Nego na ove, iako su krali i deložirali, ipak bar malo “naše”.Nisam mogao jasnije, izgubio bi se smisao, što sad.I neću pisati za lajkove, samo što mislim ću pisati. Po svaku cijenu, ne samo po veliku.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara