vjerojatno je to osoban doživljaj ali ipak ne sasvim. nakon dugo vremena, zakasnivši za drugo, skočio blizu meni (znam da je gramatički pogrešno ali je životno), po fast food. nedjelja je, večer, ne radi nešto drugo i nešto glava stisla i nešto posla koji se obavlja na prsima držeći laptop, eto.
postoji to ozračje novog zagreba, kako ne. tu je puno malih šufterskih poduzeća po stanovima koje drže sasvim naši, sasvim pošteni fantasti koji su sasvim odlični, zanimljivi ljudi. tu je nastajala zagrebačka rock scena osamdesetih, kako bi bare rekao ” nešto se događa”, ljudi koji prže elektriku u garažama prema središću, stvore dobru glazbu, piju u “frendsu”, idu na svirke i nikad se ne obogate ali to je izuzetno urbani dio svijeta, novi zagreb, s onim malim frizerajima i liftovima i pričama o 102-oj i tu nisu teorije zavjera prisutne u nekom klerospektakularnom smislu nego u onom koji se ukorijenio na stripu ili knjigama iz knjižnice koje se zovu npr “manipulacije svesti” i imaju na svakoj stranici tragove senfa ili paštete koje su ostavili naraštaji ljudi iz pruđa. i taj heimisch osjećaj između crvenog mosta i zelenog na kajzerici izuzetno volim. to je zagreb koji ..je baš zagreb koji se onda zvao novi a dugo već je stari i više nego donji grad jer ima taj touche šuvarovski poluformiranih ljudskih sudbina začinjenih devedesetima i njenim zamkama i blagodatima.
pravi zapruđanac sjedi kod malog šiptara i dlanom pokazuje kako suhoj-22 stoji u …položaju kobre. on preprodaje prijateljev stilo, čeka zaostatke plaće kod tasta i rihta si posao u zrinjevcu. ima rotvajlera i sve brojeve alana forda. i u džepu uvijek jedan poslovni plan koji mora uspjeti.
ovi stariji, njih je mimoišlo to pletivo okolnosti opisanog averige tipa rođenog 60-ih i oni su jednostavniji ali ne linerani ni sirovi, predstavnici jedne sređenije ali ne manje lucidne generacije.
ali zum beispiel, evo boljeg primjera. moj dobri kompa je na dan priznanja hrvatske bio u rovu kod vinkovaca. istrčao je pucati s puškomitraljezom u znak slavlja i ovaj ga je samo odbacio na leđa, šarac, jer on nije blek stena ipak. ali je istrčao pred neprijatelja jer se htio pokazati i jer je punker od formata i imao je bar pedeset kila. ali on je to upravo ovako i pripovijedao. i to je prava predstava. poslije je prodavao suvenire, 2000-ih. kužiš, na moreni.
i cigareta se drži posebno, zavjerenički. “ima novo englesko pivo jebote, baš ono, original”.
Dodaj komentar