Hrvatska

Dalje nećeš!

photo Fb

 

I…jedno jutro, ukine se dvosmjernost prometa oko zagrebačkog jezera Jarun i vi morate 6.5km voziti u krug da bi došli do svog omiljenog restorana ili kafića. Pa ako vam ga ne drži bar najbolji prijatelj ili ima hranu kavu je radila vaša pokojna mama…ipak ćete stati negdje prije. Ali i ako ga drži vaš najbolji prijatelj i imate rezerviran stol i juha se već hladi “ako stisne”, ručat ćete negdje prije a taj ..gazda, on je pravi nesretnik jer je dogovarao zakup ili kupnju objekta s cijenom koja sadrži – pa to ti je 500m od ulaza. Je 500 metara ali ne više vožnje nego hodanja po kiši, pripeci  ili vjetru ili je vožnje 12 puta više. I sad ti znaj jer je ovo paradigma svakog posla u nas da osim kraha burze ili dolaska bitno jače konkurencije vi imate još žešćeg protivnika – upravu. Ništa ne morate biti krivi, oni su tu i najgore…oni ne misle na vas s nekim animozitetom ili neprijateljstvom. Oni vas se niti ne sjete.

Šerif od Nottinghama je brižan u odnosu na te poluvojne formacije koje u sred grada ili negdje u beskrajnom polju postave barikade i to tako da se ako su radovi to shvati kad ste već deset minuta vozili od mjesta gdje ste mogli saznati da ovuda nećete moći, izgleda zavjera ali nije. Ako su radovi, vraćaj se. Ako nisu radovi onda je netko nešto potpisao i razmišljao o gablecu ili ligi prvaka, mi….jednostavno ne mislimo.

Kad ste na nekom kratkointervalnom semaforu pa onaj prije vas napravi ispred sebe prazninu kao JFK koji ulazi u Dallas…jeli kad pomislite da on to namjerno? Ne! On se vas niti ne sjeti.