Napeta i ubrzavajuća drama oko uloge Milijana Brkića u probijanju istrage elitne prostitucije 2011. svaki dan dobiva nove i pikantne zaplete, njen je kontekst slučajan, naravno, uvjerljivo koliko i ono najnovije. To najnovije je da se doznalo kako je Brkić još 2011. oko toga ispitan, ali je spomenuti spis nestao, odnosno da se zagubio, vjerojatno pri selidbi. Ali mi ne trebamo vjerovati kako se radi o sukobu nekog “tko je mogao svašta” i onih koji su mu odlučili stati na rep iz sasvim drugih razloga, mi trebamo ponavljati da institucije trebaju raditi svoj posao, da je sve ostavština komunizma, da Alan Ford ne stanuje u ovoj priči i da se u selidbi gube spisi, zapisnici, ljubavna pisma i majice Emporio Armani, mi trebamo ostati staloženi a svjedočimo nizovima činjenica koje su međusobno organski logične kao cjelina a ako ih gledamo pojedinačno su sasvim besmislene i nevjerojatne.
De facto je cijelo društvo u prešutnom dogovoru koji glasi- mislit ćemo svoje i govoriti svoje ali o tome se neće donositi neki javni društveni stavovi jer ne postoji objektivni i javni prostor u kojem bi se to dogodilo. A koji bi to autoritet bio…to je ključ svega. Politika ne. Politika ima autoritet samo u totalitarnom društvu, u režimu, njoj nije za vjerovati jer je ona igra moći, list na vjetru. Naravno, to je objektivno i nezavisno, neideološko niti ikom podložno pravosuđe. Od presude Vrhovnog suda ne postoji ništa jače, objektivnije niti tvrđe, ona je najbliža pojmu objektivne istine a sav rad nižih sudova tek je razvojna stvarnost te istine ako se posegne za ovom, vrhovnom. I to jest tako, uistinu i jesu presude najvišeg suda “to nešto”, ali su vremenski udaljene od kaznene prijave i mogućeg rješenja o provođenju istrage debele godine.
Državno, pak, odvjetništvo, ono nije besprijekorno, ono je bič društva i zajednice i tek jedna strana u srazu istine za koju se bori i one okrivljenikove…ali što ako ono bude preblago a ne prežestoko u tom sukobu…pa je li neprocesuirajući ratne zločine ili jer, makar nehajno, gubi spis ili njegov dio. Tada bi to tek bilo strašno, ako bi …negdje se ono zove “tužilaštvo”, ako ono zakaže, onda se previše toga klima. U nekom predmetu koji bi doticao bitne i javne osobe i bilo na koji način ih uvlačio u priču..to više. Pa i općinsko.
Ali tu je začarani krug neprekinut jer ostaje- tko je taj, osim javnosti, tko bi mogao reći- ovo se mora razriješiti, odmah i korjenito- jer time korodira temeljna vrijednost društva, povjerenje u strukturu, u institucije na koje se pozivamo i zaklinjemo.
No pitanje je, tko bi bio najveći gubitnik ako se ne bi otkrilo kako je nestao dio tako važnog spisa? A tko sve bi od toga profitirao. A dobro, da a je netko namjerno sklonio taj bi imao negdje i kopiju, zlu ne trebalo. Mada…preslik spisa predmeta mora biti i u Županijskom sudu u Zagrebu i Općinska državna odvjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, u svrhu obnove spisa predmeta ga je tamo zatražila.
Naravno da spis nije nestao u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH) jer se nikada nije ni nalazio u njemu. I sigurno je da će se spis rekonstruirati i nemoguće je da se ne sazna što u tom spisu piše.
Tema je zašto je nastao skandal a ne što je u spisu. Je li slučajno ili je namjerno tih par listova nestalo a ako se pokaže da namjerno- zašto. Jer on nije nestao sasvim. I kad je to bilo i da bi se zadovoljilo koga.
Dodaj komentar