Najveća je šteta od korupcije, a ona je neodvojiva od klijentelizma, što u koruptivnom društvu (kakvo je naše) gotovo niti u jednom segmentu života nije moguće ostvariti niti prosječan rezultat bez nečije intervencije. Beethoven bi da je živ i da živi kod nas, bi danas u Hrvatskoj bio beskućnik bez aparatića za sluh, ukratko, a njegova djela koja bi pisao nikad ne bi nitko čuo. Napredak je što bi mogao voziti Bolt. Tek pripadnost bar malim političkim, ideološkim, kriminalnim, personalnim, rođačkim i inim intervencijama,zaštitama i sklonostima je nužna već za minimum korištenja javnog servisa, i to nije počelo s HDZ-om, iako je on marljivo nastavio tradiciju. Mislite da je drukčije? Smiješno.
Da, i Ante Paradžik je bio i član partije i predsjednik socijalističke omladine Hrvatske, Veselica komunist u Savezu sindikata kod Milutina Baltića, nitko….nitko nije mogao biti “netko” u državi za kojom se danas plače, ako nije bio naš. Čak i neprijatelji režima, ako nisu bili i ostali nitko, morali su prvo biti neki njegov dio. Niti jednog trenutka to nije prestalo biti tako, smjena vlasti i raspad SFRJ, sve do današnje schengenske Hrvatske to nije bilo drukčije… platiš priključak struje na Pagu, ali priključenje je tražilo atest, i samo je taj i taj onaj za kojeg Elektro Lika izlazi unutar mjesec dana. Obnova je bila preko veze koliko je i vrijeme rata bilo preko veze. To je tako bilo i u onoj…pa gledali ste Bolji život, to je bila javna stvar. Samo više nisi morao biti “u savezu” nego u SPS-u, HDZ-u ili SDA. I u sve tri stranke u sve tri ex republike je bio bivši “u savezu”. I u Istri ako nije bio HDZ nego IDS, to je bio napredak “u materinu” kategorije. LET 3 buntovan, a u gradskim stanovima, eto, koliko je …neko vrijeme je bilo bizarno sa se audicije i razredbeni postupci uopće održavaju.
A kako bi i bilo drukčije, što su u JNA bile umjetničke čete, orkestri i vozači visokih oficira, to su bile sportske čete u vojsci koja je pobijedila ovu prvu, ništa se to nije mijenjalo, a za sve je ostalo neophodno da te netko preporuči. Taj netko, tko bi te mogao preporučiti nekom savezu ili komitetu za nešto, morao je tamo imati politički utjecaj. I ti bi mu to morao nečim uzvratiti, to se 90-ih reklo “imam tko to radi”, a u naš jezik je ušlo “imaš nekog tamo i tamo” kao jedino normalno pitanje ako ideš na operaciju, tražiš posao, knjižiš kuću u katastar ili gotovo bilo što.
Čak oni koji su, zahvaljujući tehnološkom razvoju i njegovim mogućnostima, uspjeli u IT tehnologiji i slično, kad je stvar pred državnim ili ilim vlastima….samo su brojevi.
Dodaj komentar