photo: glas istre
Da je netko 80-ih rekao da će Sveta Nedelja biti mjesto iz kojeg će izlaziti neki revolucionarni automobili koji će zadiviti svijet, mi bi se smijali dugo a možda bi nam bilo i žao toga čovjeka ako bi nam se činilo da on to stvarno vjeruje. Još gore, da je to netko rekao 1997., mi bi se tome gorko smijali. Realno, ništa nije niti približno poticajno i vrijedno primjera i isticanja ne postoji na karti Hrvatske dugo vremena, niti sport niti HS pištolji, ništa nije niti slično pogodno da u očima nekog petnaestogodišnjaka upali onu strastvenu želju “biti dio toga” a da “to” nije daleko i zemljopisno i jezikom i na svaki način, ti su automobili jedno veliko “moguće je”. Da će tehnološki, designerski, managerski i tržišno postojati nešto takvo, to je rudimentarna prilika oporavka nacionalnog ponosa a ponos se temelji na entuzijazmu. Biti više od dobrog autoelektričara…starog Stefana iz Savske, bilo je u odnosu električne energije i četverokotača za ovo područje nemoguće.
Iako će kolege dati dobar članak o samom programu Rimac Automobila, primjereno je reći a koliko god to bilo bolno za osjećaj gladi prema alibiju i opravdanju za nepoduzetnost, za tvrdnje kako su sve utakmice namještene da ipak ima nade za nas sve kao kolektivni duh. I to upravo u konkretnim, mjerljivim, realnim i razvojnim djelatnostima. Kad u ovom što vidimo ne bi prepoznali odašiljač nade i zanosa za svakoga, bili bi uistinu slijepi i beznadni. Nismo.
Dodaj komentar