https://razgovorisastrikom.blogspot.hr/2018/03/zima-na-odlasku-njen-tihi-resume.html
ove je godine zima bila iznenađujuće pasivna i uspavana do te mjere da sam u vožnji slušao zvuk zimskih guma s blagom antipatijom, nijemom osudom rasipničkog i nepotrebnog oblika ponašanja koje ne služi ničemu a ne nudi niti najmanji užitak, kao da ideš u pečuh ili novi sad na sastanak pa uplaćuješ policu putnog osiguranja iako ćeš samo oko četiri pojesti fiš i štrudlu a niti će biti oko tebe tropskih bolesti niti pješčanih oluja niti anakondi koje se prikradaju kroz visoku travu. i nekom saturnovskom svojom logikom je ipak naslikala par kirinovskih lijepih zagrebačkih razglednica, na odlasku, za koji će dan jedna garderoba biti potisnuta dublje u ormar čekati prosinac a ova sasvim ljetna će se premjestiti bliže i već ćemo se u ogledalu odmjeravati i razgledavati iz profila za uskršnje i ine vikende na moru, par koraka do ljeta kad će se moći sjediti u pivnicama i restoranima poslije ručka na terasi i dugo razgovarati. ali i takva, zima uvijek godi, ona je svečana na svoj hoffmanovski način, godini bez snijega nedostaje otresanje nogu na ulasku u stubište, zvuk struganja ralica pred ustajanje iz kreveta i ukupni zimski metabolizam dana i tjedna koji ipak sa prvim zatopljenjima ubrza i zatreperi, počne preskakati i razvuče dan prema svom solsticijskom maksimumu.
u stratosferi je dirigent već uzeo zrak i podigao palicu i izgovorit će uskoro allegro, i prvi stavak prvog vivaldijevog koncerta u ciklusu godišnjih doba će započeti, buknut će cvijećem voćke oko zeline i sve će zasjati iznova.
Dodaj komentar