Preletjet ćemo osnovno i postaviti po pojedinim sredinama ono bitno što mislimo da će biti presudno kako bi se moglo pretpostaviti što će se događati u 2019. u bližem i daljem svijetu u 2019, a svi smo….pa membra sumus corpori magni. I kad zakuha ili se ohladi u pojasu Gaze, osjeti to i Bihać i Berlin. Idemo…
SAD- činjenica jest da je deregulacija, prva Trumpova unutrarnjepolitička prednost, dala dobre rezultate. Činjenica je i da se on osamio i da su se SAD uz njega u bitnom osamile..u klimatskom sporazumu, u izlasku iz nuklearnog sporazuma s Iranom, činjenica je da su tradicionalni američki saveznici sad nevoljki konkurenti kojima se ne kupuje oružje i ne bombardira Siriju i činjenica je da mediji SAD ne vole Trumpa koliko i suradnici koji ga napuštaju ili ne prate pa ih sam smjenjuje. Objektivno ono što on predstavlja treba vojno i politički jaku Rusiju kao kruh i da se to toliko jasno vidi da ih se u svojoj suprotstavljenosti može sasvim korektno zvati saveznicima kreiranja svijeta. Činjenica je i da je on u problemu sa izraelskim aferama svog zeta i izraelskog premijera, činjenica je da 2019. nosi nesporno najozbiljniji pokušaj iznutra da ga se smijeni. To je sasvim izvanstranačka stvar, pa i oni lobistički krugovi koji su ojačali pobjedom Laudera u Svjetskom židovskom kongresu će za to navijati i cijela ona Amerika koja želi jače trgovinske veze s EU, detant s Iranom, nadasve jaku a konstruktivniju prisutnost interesa SAD u svijetu i konstruktivna rješenja suparništva s Kinom koje je pitanje opstanka svake pozicije američkog gospodarstva. Do proljeća, nemoguće je da ne nastane sasvim čvrsta kampanja za njegovu smjenu mimo izbora a u okviru ustavnih mogućnosti koje SAD ima.
IZRAEL očekuju izbori koji zatiču aktualnu vlast u nezavidnoj političkoj situaciji i politički vrh bez prave opozicije ali pritisnut aferama i teretom tvrde politike. Gotovo je sigurno da će rezultati izbora formalno biti pobjeda postojeće vlasti. Gotovo je sigurno da će sve biti drukčije i da će, neformalno, politika te vlasti izgubiti. Izrael će se, bez smjene vlasti, morati i htjeti značajno smekšati, rezultati toga bit će kao da je Netanyahu izgubio izbore a neće ih izgubiti, izgubit će moć i izgubit će je zbog sukoba s pravosuđem i zbog novih okolnosti u SAD i regiji Bliskog istoka. Automatski ovo povlači i mekšu stvarnost na Golanu, prema pojasu Gaze, ali palestinsko pitanje državnosti 2019. neće se riješiti.
NJEMAČKA-Koliko god zahladilo s SAD, koliko god ne uspjela prva multikulti politika, koliko god čak niti s glavnim saveznikom, Francuskom, ne bilo idealno jer Macron će još srčanije gurati gotovo federalizam a u kojem će on biti zaštitnik slabijih članica EU, ostaje jedno- Njemačka je država industrijskog kapitala a ne vojnoindustrijskoj, ona guta i treba nove radnike i ona ne posustaje. Nikakvi silovatelji iza katedrale, nikakvi pripremljeni žuti prsulci niti krajna desnica u Saskoj, ništa ne može ovu činjenicu promijeniti. Sva sila pokušaja crnocrvenog svijeta razbijaju se na osnovnom, ona kao motor starog golfa, jednostavno melje iako ne tako glatko kao prije. FRANCUSKA i Njemačka pred pokušajem benettovsko-kgbovskog svijeta ostaje prejaka ali će pomoći Rusiji koju očekuje bitno novo. Međutim EU kao koncept usporit će svoje okoštavanje u nad-državu ne jer je to loše kao ideja. Nego jer se formira nad-volja koju članice neće htjeti a prvenstveno Njemačka. I zato što europska administracija hipertrofira u subjekt koji se nameće sam za sebe, agenda Lisabonskih ugovora nosi zamku koju ima svaki oblik etatističke svijesti, VELIKA BRITANIJA bit će u 2019. u svom odnosu prema Uniji zapravo korisna. Ona uistinu neće “sasvim izaći” a neće se niti “sasvim vratiti” i korigirat će nehotično trendove razvoja EU u nešto labavije a ne labavo. Recimo da u koheziju iz 2006-e.
RUSIJA je na vrhuncu svoje geopolitičke ambicije i pod Putinom ona snažno ide jednim putem koji jest ovisan o situaciji u SAD, na Bliskom istoku, u EU. Ali u svemu ona, realno, zaostaje, novozelandski radnik proizvede i okrene gotovo pet puta više a da se čak i zabranjuje novo bušenje nafte oko njega. Fosilna goriva će pasti, opozicija će u Rusiji nastati tek sad. A Putin nije toliko u tome tvrdoglav koliko se čini, on će početi svoj zaokret da bi zadržao vlast i očuvao interese onog što predstavlja, morat će ući u mirovinsku reformu u 2019., morat će ući u bolan proces reformi i on će opstati, okrenuti se još jače Njemačkoj ali u značajnije parterskom odnosu a nakon slabljenja trumpizma odustati od globalnog položaja vojne velesile s gospodarstvom temeljenom na prirodnim resursima i vojnoj opremi. Putin će opstati i bitno omekšati. Ali ovo ima veze s još jednom, globalnom, situacijom.
KINA će, dio je ovoga i sve ono zašto pušemo na Trumpa a koji ima svoju zdravu ulogu, početi ulaziti u crveno, ona će se zaljuljati. Vjerojatno najvažniji i najdramatičniji dio ukupnog je da će, poput Rusije u svojim ograničenjima a SAD u svojim jednostranostima, Kina morati – po cijenu usporavanja, postajati opreznije društvo.
Kina je tehnološki odmakla ali je ekološki pred kolapsom, drugo joj slijedi otrježnjenje oko rada djece, ljudskih prava i dr. oni su jednom nogom u srednjem vijeku a drugom u 22 stoljeću. Njeno usporavanje je neminovno koliko god to izgledalo daleko.
Kina, Rusija i SAD, tim redom po bezobzirnosti u utakmici, doći će u slijepu ulicu koju će svaka na svoj način morati izbjeći. Nebriga oko prakse i regulative onog obzira kojem je simbol Pariški sporazum ali i drugo, morat će se mijenjati i to kreće iz SAD, naravno. Slabljenje trumpizma ( koji nije isključivo loš uopće), dovest će i do toga da Rusija počne razvijati “industriju široke potrošnje” i da počnu raditi nadzorne kamere kad opzicijski novinari šetaju gradom, i do toga da Kina po japanskom modelu počne postajati od zmaja tipa tolkienovskog Šmauga, oprezniji i manje gladni zmaj. Obuzdavanje Kine je neizbježno i izvana (Trump je to činio dobro) i iznutra ( njihovo je vodstvo u srži mudro). Ali zazvonit će crveno. Ovo će trajati godinama.
Napetosti Turske i Izraela će eskalirati, Assad će nadživjeti svoje protivnike ali će s Irakom stvoriti jednu konstelaciju koja izlazi iz okvira koji je Siriji namijenila politika da ona bude poligon svjetskog tržišta raketne i zrakoplovne tehnologije, kraj 2019. će Sirija dočekati mirno a koristeći jedan položaj koji će se izvući iz žiže zbivanja i koji će činiti jezgru novog oblika integriteta u tom području koje će se zacementirati u statiku koja kaže- tu je opasno i suprotstavljenosti ostaju ali se ne puca kao do sada.
BALKAN je meki trbuh Europe, jedno dinamično središte ruže vjetrova, inicijalna kapisla granate i tu se hoće sve ovo gore opisano u bitnom osjetiti i dogoditi.
O tome čitajte u slijedećem tekstu- Balkan u 2019., ( zašto će zapravo Dodik pasti, zašto će hrvatska predsjednica snažno odgurnuti desnicu i zašto se neće graditi autoput Beograd-Sarajevo, zašto će SIPA ojačati u 2019. a MUP federacije izgubiti dio moći, što muči Nasera Orića kao simbol, i što sanja Nataša Kandić), konačno o Kosovu kao prostoru koji je između svih gore navedenih sila a od kojih ćemo Tursku obraditi u tom, drugom tekstu. Ona je poveznica, naravno. A Kosovo i Srbija su alkemijski i stvarni epicentar zbivanja u 2019.
Hvala što ste čitali.
Dodaj komentar