Featured

O TRETMANU U NAŠIM BOLNICAMA BEZ STRASTI, KOJA JE PRAVA ISTINA?

Postoji mišljenje da su izvođači građevinskih radova, kolokvijalno “majstori”, mahom jedan ološ iza kojih sve curi, klapa, puše i raspada se. Postoji i o naručiteljima tih radova sličan stav a sasvim je jasno da ima ljudi, navika običaja sva lepeza i na jednoj i drugoj strani. Sve što ima veze sa zdravljem je nabijeno emocijama još bitno više, niti u pravosuđe ljudi ne sumnjaju i ne boje ga se koliko zdravstva a niti su toliko subjektivni. Malo tko je doživio smrt bliske osobe u bolnici a da nije pomislio kako se moglo učiniti bolje ili više, to je u čovjeku a u našem podneblju su ljudi posebno “ljudski” u smislu koji insinuira sumnjičavost, nedosljednost, primitivizam i sve drugo što stane u ono “samo sam čovjek”. Ali kako smo zidari tako i stanari a kako smo bolesnici tako smo i liječnici, blago nama i udario loš na goreg….malo se šalimo.

Stanje odnosa prema pacijentima sigurno je evoluiralo u prosjeku, ima svugdje svega ali načelno se gubi onaj podoficirski “marš odavde” pristup kad su sestre (koje su i služile da brane vrata nakon što pokupe knjižice) imale osjećaj da su vrst prisilne službe, naravno da ne sve ali sigurno je sve to mekše. O ovom se slaže 85% anketiranih za potrebe ovog teksta a 15% će reći drukčije tako i tako. Ali naviknut na našu mračnu prošlost naš čovjek još osjeća zdravstvo kao nešto što treba biti besplatno, ideja “bojati se bolesti” iz financijskih razloga je strana mentalitetu sustava u kojem ste se mnogi rodili pa i odrasli, činjenica je i da se na dijagnostiku i zahvate debelo čeka. Činjenica je i da ljudi budu nervozni oko činjenice da na neku pretragu trebaju čekati pola godine a da ako se pokaže da nisu dobro da će ih lijek koštati. Mnogi tu koriste trik odlaska na hitni odjel jer onda se preskoči to čekanje i samo vas šalju od jednog do drugog dijagnostičkog pregleda ali u čekaonicama hitne službe malo tko jauče i previja se i ima moralne sjene u prizorima gdje ljudi čavrljaju i nazivaju okolo a da im je glava na ramenima i ruke još na broju. Naš čovjek nema kolektivne svijesti i to je prva oznaka ovog mentaliteta.

Hrana u bolnicama je loša, ne samo iz razloga da želi biti lagana, ona je u pravilu oskudna i prekuhana, nemaštovita i ..jednostavno je loša. U zatvorima je hrana, kako gdje ali u prosjeku bolja.

Ali postoji nešto, medijska haranga kao kumulativna nadogradnja na afere u kojima se ljude potiče da svoje osobne tragedije ili loša iskustva potenciraju u interesu čitatelja. Dio toga što se dogodi je sasvim tako, dio je utrostručen. Odnos prema tragediji i prema boli je tu najosjetljivija točka. Osobno se sjećam kako se kad sam bio dijete plakalo i kod šišanja, u bolnici…ima boli. Ima i slučajeva da bolnice budu kratke s medikamentima a i s onima koji čine život bolesnika lakšim i u uskim grlima bolničkih proračuna može se dogoditi i bude trenutaka koji su dramatično ..mi ipak mislimo da kad legnemo u krevet smo u dobrim rukama i na sigurnom a ne bude sve i uvijek blistavo. Ali postoji nešto što ovaj tekst želi reći- nazovimo to duhom ustanove. Neke zdravstvene ustanove JESU na dobrom glasu a neke NISU na dobrom glasu iako tamo radi po pedesetak ljudi koji su svaki čovjek za sebe. Jordanovac ili Vuk Vrhovac jesu na dobrom glasu primjerice iako spadaju u javni sektor koliko i neke izrazito nisu bogate bolnice dobrim iskustvima, izgleda da to ne ovisi samo o ravnatelju (mada se on brine da sve bude u nekom redu).

Poseban misterij je “imati vezu”, mi u svemu vjerujemo da je ovo presudno. Znam slučajeva kad je izrazito štetilo imati vezu a vjerojatno iz frustracije onog kome se nekog preporučilo, možda i preko svojih moći i utjecaja. Ali mi to želimo zbog svog mira, najviše ovo pomaže da se nekog ugura u neki termin ili ograničenu uslugu, najviše to pomogne oko termina.

Ali niti kirurzi niti vodoinstalateri nisu tako strašni kako se ponekad misli niti tako savršeni kako bi oni htjeli da se misli. Dakle u vještom spoju zapomaganja, režanja, prijetnji i preporuka..tražite najbolju uslugu.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara