Featured

O blagosti i žestini, osvrt

Sve se, svaki uspjeh, zasniva na toplini, ljubavi i blagosti jer žestina i hrabrost ne mogu nedostajati gdje i ovog nabrojanog ne nedostaje a tko misli drukčije je u krivu, neodlučnost i mlakost ne postoje gdje ima ljubavi a gdje je žestina posljedica samoživost i gladi ona je kratkog daha i zamaha. Postoji zabluda da toplina čovjeka smekša i razoruža, upravo je obratno. Bio netko neurokrurg, pokretao vlastiti posao, volio nekog ili bio gimnastičar…uzalud ako ono što jest ili čini ne voli duboko i predano, tako i nekog, ništa bez ljubavi ne postiže svoj zenit i svoju snagu. Možda ovo zvuči strano vremenu kad je na uskršnje jutro prva vijest novo ubojstvo u sukobu škaljarskog i drugog suprotstavljenog klana ali to je tako i uvijek će biti tako. I samo hrabri snažni mogu biti pripadajući, pa je li misiji svog sveučilišta, obitelji, boksačkoj karijeri ili ženi, uzalud sve u što krećemo ili pokrećemo ako nas to ne hrani, vedri, grije i potiče a da bi u tome postizali nešto za to što volimo sigurno nećemo biti mlaki nego okretni i dorasli, nema većeg dokaza da ne volimo nešto ili nekog nego ako smo u tome samo na riječima. Više je nježnosti u čoporu vukova nego u skupini džepara ili u nekom novovjekom Wertheru….pa niti onaj originalni je vrlo upitno volio jer da je drukčije ne bi usahnuo nego vozio šleper danju i noću i slao bukete cvijeća voljenoj, upitno je i koliko su se Romeo i Julija voljeli ako nisu od zavađenih obitelji otišli u Njemačku i pokrenuli servis za čišćenje nego se otrovali i predali. Konačno…valjda je Adenauer više i žešće volio Njemačku kad ju je uzdizao iz pepela u ekonomsku silu nego Hitler koji je posijao bespovratne njemačke momke po Rusiji a kod kuće ubijao Židove. Bez ljubavi dakle ništa a ljubavi bez hrabrosti ima vrlo tanko i upitno. Nemojmo se zavaravati da je drugačije.

Korupcija i nije nego nedostatak ljubavi prema svojoj zemlji, populizam i nije nego nedostatak iskrenosti, patriotizam bez ljubavi je običan klijentelizam koliko je seks bez ljubavi tek kardiovaskularni pothvat, konačno i nacionalist koji ne voli druge narode je tek nepismeni šovinist i debil, on i ne gine za dobro nego radi probleme i drugima i svojima.

Zato nemojmo u sebi susprezati toplinu niti je obeshrabrivati kod drugih, nemojmo niti nasjedati na jeftine laži kako je mjerilo snage i spremnosti bešćutan integritet, zaplotnjački pristup bilo čemu i kome je najveći dokaz da tome i tomu ne pripadamo i pisati niti klesati, biti matematičar ili vodoinstalater ne možemo biti iz zasjede i kalkulirajući da se ne ogrebemo. Strah pokreće samo besposlicu, ratne zločine i nedovršene poslove.

U ovome svemu naravno da razum ne smeta, dapače. Ali on ne služi nego da rasporedimo svoje snage da ostvare što više u svijetu stvarnosti a ne da ne ostvarimo nego treperimo bez veze i mislimo da smo mudri. Razum je, kao i hrabrost i žestina, pratitelj ljubavi i blagosti jer se one uvijek bave ukupnom srećom. Razum, konačno, pozdravlja i uspjeh kod svakoga a ne samo sebe i bliskih, on je žestok navijač ukupnog dobra jer se ono potiče i kad se utrkuje, nema kiselih a hrabrih, hrabri nisu kiseli koliko niti grubi.

Volite dakle, u tome budite raskopčani i predani a mudri. Ako to ne možete znači da nemate u sebi plamena za ono što mislite da volite, dakle to ne volite. Ne znači da ne postoji u vama ljubavi nego da nije našla svoj put.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara