photo net.hr
Sandra Perković je s petim zlatom u bacanju diska na prvenstvu Europe postigla nešto što ne samo da je najveći uspjeh europske bacačke atletike nego…ovako, idemo redom.
Da neki momak iz Like ili Belgije iskoči u nekom sportu bilo je moguće uvijek, ali kad bi, 80-ih, netko u atletici ili gimnastici ušao u finale a ne bi bio iz SSSR ili SAD ili DDR to je bilo ravno vijesti da je Afganistan spustio svemirski brod na Veneru i organizirao modnu reviju.
Da je netko rekao da će Hrvatska imati europsku prvakinju u atletici (!)….pet puta(!)……to bi bilo više nego smiješno. Ali postoji i što bi se učinilo smješnije. To još više nemoguće glasi – da će ovako izgledati.
Ženska atletska scena, osobito bacačka, izgledala su ta pobjednička postolja kao da umirovljeni general Mile Ćuk, Mirko Filipović i Azog iz Gospodara prstena obuku ženske dresove i popnu se na tron a da se niti jedan od njih nije brijao tjedan dana i svi su upravo saznali da im je netko ogrebao Ladu 1300. Glasove su imale kao Louis Amstrong u pravilu a režim prehrane kao bolidi na F-1 natjecanjima iz 1995.
Ovo što se događa u sportu općenito sasvim je bezbožno, nekakvi dinaroidi dominiraju svjetskim nogometom, neki šokakački momci osvajaju ..medalje u gimnastici, nekakve cure zbog kojih bi svatko normalan da ih vidi na cesti uvukao trbuh i pitao da gdje je ta i ta ulica i gledao prodorno u oči. Svijet se okrenuo naopako.
Usput, i 17-ogodišnji prvak kontinenta na 5000m je apsolutno čudesan na sličan način.
Dodaj komentar