Featured

Jedno razmišljanje o terorizmu i mehanici kojom nastaje i održava se

photo australian

Istražitelji koji pokušavaju utvrditi tko je kriv za niz terorističkih napada na crkve i hotele na Šri Lanki koji su se zbili u nedjelju, na Uskrs, usredotočili su se na National Thowheeth Jama’ath (NTJ), malo poznatu skupinu koja promovira ideologiju islamskog terorizma, piše The New York Times. Ali neki policijski inspektor je poslao takvo upozorenje prije desetak dana da će islamistička NTJ  koja je do sada tek uništavala kipove Bude napraviti nešto veće. Nedugo je gorio toranj francuske prvostolnice, iz čistog mira se nešto pokvarilo i pred Uskrs je planuo jedan od simbola Francuske i, ipak, kršćanske Europe. Oni s teroristi s kombijima gazili su po Francuskoj bez pardona a oba puta ih je snimio isti novinar.

Svrha je terorizma strah. Ne mora to biti strah od eksplozije, može biti i strah od onog u čije ime se organizirao teroristički čin. On može odgovarati onom tko se samoproglasio predstavnikom neke skupine ili ideologije ali i nekom tko želi potaknuti mržnju prema nekoj grupi ili ideologiji, rasi, bilo čemu. Ono bitno što teoretičari zavjera ne shvaćaju- uglavnom je i oboje od toga moguće, dakle da su pojedinci ili organizacije u krilu neke ideologije s više ili manje kontrole “pušteni s lanca” da bi učinili ono što odgovara i tim “kao” drugima. Pa to se stalno radilo, npr pustiš da neprijatelj spali selo iako si to mogao spriječiti pa si popularniji u tom kraju ili narodu, 40-e to dobro znaju. Možda im i pomogneš logistički a da oni to i ne znaju, ovi koji se zaletavaju s kombijem punim eksploziva u hotele i crkve i nisu neki lumeni, nikad nisu niti bili. Neki su teroristički napadi međusobno toliko slični da skoro podsjećaju na franšizu nekog slastičara pa lokalni slastičari rade parfe kocke na sličan način, to je sasvim moguće. Moguće je i da oni u tome budu sasvim uvjereni da su oni na putu za raj a da zapravo i odrađuju nekom drugom, slaba točka teoretičara zavjera je što oni previše vjeruju u “sve je povezano i dogovoreno”, nije. Ali klima i okolnosti ako se managiraju dobro mogu rezultirati sličnim posljedicama. Ovim još nismo taknuli dvoje- zašto bi se netko bavio time da stvara okolnosti koje će imati takve rezultate i što bi imao od toga naravno.

U prvom redu bi imao neku društvenu klimu koju su ovi napadi potaknuli i društvene posljedice kojima bi se taj netko okoristio, još uvijek stoji da su teroristi bili iskreni i oni koji ih pozdravljaju isto tako. Ali osim toga bi se mogla nametnuti i neka ksenofobna, neka militantna percepcija svijeta koja bi tražila ili nametnula sklonost nečem za nekog korisnog. Što bi to korisno bilo…pa sigurno je da bi ono pogodovalo ne samo političkim akvizicijama koje su međusobno slične (to ako su suprotstavljene uopće ne smeta nego naprotiv) i da bi dovele do ključnog- do velikih transakcija kojih ne bi bilo da glupi i nepismeni bombaši nisu vršili terorističke napade. Tako da se oni i događaju, sasvim je to logično- i jer ovi misle da vrše božanski zadatak, i jer je njihovim vođama put otvoren, i da bi se stvorila neka društvena klima, i da bi to poticalo uzlet snaga istog stupnja političke oštrine i, krovno, da bi sve ovo dovelo do velikih transakcija u interesu neke vrsti kapitala.

Naravno, korporacije su sastavljene od tisuća managera i dioničara a oni jednako ne vide niti žele da se netko kombijem zaleti u hotel, obavještajni svijet realno priprema teren korporacijama ali James Bond to ne mora znati ni misliti, on radi svoj posao a usput ljubi i ubija. Tko je onda “taj”, tajna društva? Pa postoje i tajna društva a njihovi su članovi jednako bezazleni dok su u najvišim sferama a i to vrlo uvjetno, možda, nešto svjesniji i ljudi s više namjere o nečem.

Ostalo možete sami, naravno. Ali u tome morate znati- da je interes svega takvog u konačnici i financijski a ne samo politički jer politika je samo razina odlučivanja. Morate znati da nisu svi u dogovoru nego malo tko. I da su ljudi jako predvidljivi a kad ih je više onda i više.

Stvar je da se najorganiziranija i najpodudarnija stvarnost događa sinergijskim a nasumičnim djelovanjem zajedno. Neki super tajni podržavatelj nekog djelovanja radi to u svom segmentu svijesti i razmišlja kako vratiti stambeni kredit, neki magnat razmišlja kako nametnuti svoj utjecaj na “kuda će proći plinovod”, neki političar kako će se održati. Uzde svega zajedno krovni xy stalež drži vrlo labavo. Bit je da se stvari i događaju i budu namjerne ali koliko što od toga to je živo tkivo. Stvarnost je živo tkvo a, očito, ponekad vrlo maligno i opasno.

Tako i ovaj tekst razumjet će samo tko već i razmišlja slično a maksimalno može biti zgodno štivo nekom tko već i razmišlja slično ali ne zna to uobličiti. Ostalima je on bez veze ili mu se, možda, sviđa jer voli kad se nešto o ovome piše na jedan način a nije mu bitno više od toga. I sasvim dobro je tako.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara