Zato što naše mentalno podneblje, duboko edipovsko, uopće ne pozna taj unutarnji stav na temelju kojeg bi se podnosila ostavka, priznala odgovornost, reklo “oprosti” ili čestitalo kome na pobjedi ili porazu a da to nije vidljivo neiskreno.
Mi kao podneblje znamo da smo u pravu, ne jer jesmo nego jer to uopće i ne postoji “biti u pravu” nego samo postoji tko će platiti pivo i kome će ga se platiti, nije važno ništa drugo i sve drugo je znak slabosti. Razlikuje mentalitet gordih planina jedino dalekovidnost u ovome pa oni mudriji od istaknutih se pospu s malo pepela da se vidi kako su učili škole a oni nižeg tipa bez tog uvoda počnu raskopčavati košulju i pokazivati rane i uzvikivati – ali ako sam kriv neka me se razapne. Ukupan ratio ovog prostora je takav, to ga je održalo, kad se prolazilo turske ili austrijske straže na mostu pra-majka balkanskog svijeta je pokazivala dijete i govorila da mu je noga iskrivljena da mu ga ne uzmu. Taj svijet ne daje ostavke, ne razumije ostavke, ne brine tko je spalio žito nego tko će visjeti jer je žito spaljeno.
Ne postoji zločinac kojeg se ne smatra žrtvom, ne postoji “pa ne možeš baš tako”, ne postoji nego uzmi i bježi ili udri i bježi, i podneblje prvo smatra snalažljivošću a drugo borbom za slobodu, tradicijom hajduštva i neki stav “pa i mi smo klali” nije napisao niti jednu povijesnu knjigu na jezicima naroda i narodnosti bivše države.
Dakle duboko, iskreno, taj svijet zna samo hamletovski “biti ili ne biti”, ali ga razumije isključivo s pozicije čija majka crnu vunu prede.
Jučer i veliki borac za ljudska prava grmi da mu se prijeti ali da za to nije kriv onaj tko mu prijeti nego i oni koji su “pisali protiv njega” pa su ovi to tako nadahnuti tim pisanjem nasrnuli na njegov integritet, kao u filmu “Baci mamu iz vlaka”. Ovo je podneblje plačljivo i nemilosrdno jednako, a tako i mora biti.
Dodaj komentar