Balkan Featured

Vjerski pluralizam kao stvarnost u BiH

photo tuzlanski.ba

Postoje ljudi različitih vjerskih uvjerenja i raznih pripadnosti, postoje i ljudi koji svoju nadu u sutra i svoju etičnost drže izvan područja vjerskog. U nekim sredinama kakva je Bosna i Hercegovina traje ta stvarnost izrazito vidljivo i duboko kroz povijest,  neovisno kako su se državnosti izmjenjivale  na tom prostoru i razne su državne tvorbe favorizirale neke stavove prema duhovnosti više ili manje u raznim sredinama. Istodobno su i te pripadnosti identificirale sebe s raznim nacionalnim ili političkim pripadnostima i obratno. I u doba Otomanskog carstva i nakon aneksije Bosne od strane Austrije i kasnije, živjeli su jedni kraj drugih kršćani koji su se osjećali i bili katolici, pravoslavni, reformirani, živjeli su pripadnici Islamske zajednice ali i Židovi i, konačno, živjeli su ljudi koji su se osjećali ateistima pa bilo to posljedicom europskih strujanja  iz 19. stoljeća ili kao dio marksističkih uvjerenja, interesa za članstvo u partiji ili iz nekog odabira ako su roditelji tih ljudi pripadali raznim duhovnim zajednicama pa su njihova djeca željela zadržati neku neutralnost.

Neki su tu različitost pamtili kroz čaršijsku izmjenu delicija za različite vjerske blagdane, neki su se odrekli katoličkog identiteta radi pristupanja komunističkoj partiji radi karijere ali su se teško razilazili s bakalarom na veliki petak, neki su u teška vremena progonili ove druge ili ih štitili, neki su osjećali potvrdom svoje duhovnosti upravo time da ih štite ili progone, ljudi su htjeli širiti svoju vjersku istinu pa već primjerom, riječima ili nasilno a ponekad su je čuvali kao ekskluzivitet kojem su branili pristup ovim drugim. Svakako se sredine koje su osobito bile pluralne u ovom pitanju ili ističu nepovjerenjem i netrpeljivosti ili se baš ističu skladom i civilizacijskim mirom, to je uvijek ovisilo o i ovisi svugdje na svijetu o dvije bitne stvari- jesu li te sredine bile zaostale i siromašne i drugo, jesu li bile uslijed političkih turbulencija zahvaćene nekom diktaturom i histerijom. Ako je što od ovog bio slučaj to su se manje te razlike sastojale u izmjeni kolača a više u nasilju i diskriminaciji. U svakoj od tih grupa zna biti i da se oko nekog stava ljudi međusobno pritišću i uvjeravaju pa i, evo sad oko stava o ratifikaciji jedne konvencije se odriče pripadnost toj duhovnosti ogromnom broju ljudi a i oko odlaska na plažu u kupaćem kostimu ili pjevanju “Vino piju age Sarajlije” drugoj, već poslovično što agresivnija politička opcija trećih bila a to se samoproglašava većim Srbima i pravoslavnim vjernicima, konačno i kriminalci u Srbiji su bili skloni nositi masivnije križeve oko vrata nego vjernici koji rade svoj posao s ove strane zakona. Ateisti danas..često skrenu u ekstremizam koji je više nego provokacija, on često sadrži eksplicitnu namjeru vrijeđanja onoga što je drugima sveto i važno a ima i mnogih ateista koji u pristojnoj tišini tek nisu nešto drugo.

Ali jedno je sigurno, ne ako ima volje za zajedništvom- nego ako nema volje za razdorom i sukobom, može se sasvim ugodno živjeti zajedno. To nije nužno neka predodžba topionice ili tamnice različitih a koji bi na sličnosti gradili svoj nadidentitet odričući se svog identiteta niti je neki izum XXI stoljeća, to je oduvijek bilo tako.

Zato čitatelji ovog portala koji danas slave dan uskrsnuća Isusa Krista i oni koji ga slave na drugi datum ove godine jer se kaledari nisu poklopili, oni kojima je on tek najveći prorok prije Muhameda ili oni koji ga ne drže mesijom, konačno i kojima su sve ovo strane teme i kozmogonijske istine, budite svjesni jednog. Čestitajte Uskrs onima koji ga slave i to danas onima koji ga slave danas. Ne jer ćete inače učiniti nešto bitno loše nego jer su to vaši ljudi. Taj pluralizam je uvijek postojao i teško da će ikada prestati. Čestitajte Uskrs, nećete biti zato manje nego više, ono što jeste, tako su i pradjedovi vaših pradjedova radili.