Balkan Featured

Utječe li politika na progon ratnih zločina i na nezadovoljstvo s progonom ratnih zločina

10.10.2016. za Večernji list Ivica Kostović se prisjetio kako je general Jacques Klein, bivši šef Prijelazne uprava UN-a u Podunavlju, inzistirao da se broj optuženih Srba za ratne zločine smanji s 1000 na samo 70. Hrvatska je morala pristati na te uvjete jer u suprotnom ne bi bilo mirne reintegracije. I on tu brani HDZ-ov tim koji je postigao pobjedu u ratu a i mirnu reintegraciju.  1995. bi bilo drukčije gotovo neizvedivo ali za ovu temu to i nije važno. Haaški sud kasnije, spominje Nobilo za Slobodnu dalmaciju….prema američkoj procjeni o odgovornosti za ratove, procesuirano je 70 posto Srba, 20 posto Hrvata i deset posto Bošnjaka. I presude su u skladu s tim. Mislim da tužitelji nisu samostalno radili, nego se u svakom trenutku procjenjivalo kad i koga treba optužiti.  Dakle visoki dužnosnik u srcu zbivanja i pobjednik nad Haagom u slučaju Blaškić, slažu se da su progoni ratnih zločina u nekoj mjeri pod bitnim utjecajem politike, ne toliko nacionalne nego međunarodne a kad međunarodne onda opet one koja zrcali neki odnos snaga među slinicama koje žele poslati neku poruku ili kreirati neko ukupno raspoloženje. I uistinu, nije li to strašno? Dakle netko tko je nekog masakrirao može proći bolje ili lošije zahvaljujući politici i to se previše i ne krije. Formalno, naravno, ratni zločini ne zastarijevaju a svi abolicijski zakoni se ne bave s ratnim zločinima, samo sa sudjelovanjem u ratu. Zakon o općem oprostu kaže- Ovim se Zakonom daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ii oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj, ali- od oprosta za kaznena djela iz članka 1. ovoga Zakona izuzeti su počinitelji najtežih povreda humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina.

 

Ali je li i nezadovoljstvo nad činjenicom gore pod utjecajem politike? Jednostavne i snažne emocije, shrvani svjedoci, pa evo budimo i mi brutalno iskreni. Da. I ne samo to, tako je uvijek bilo. U SAD se uopće ne krije da je u izbornim godinama sasvim drukčije biti na optuženičkoj klupi zbog neke pucnjave i ako vam se može izreći smrtna kazna- upravo na vama će se lomiti potreba pokazati dodatan žar u borbi protiv zla, iznimno i blagost, bitno je više ovog prvog. Prosvjedi tu ne mijenjaju ništa, prozivanje 27 godina nepostupanja ili nedovoljnog postupanja, upiranjem prsta na one koji ssu obnašali vlast..nije to stranačko pitanje, očito je personalno je netko valjda nije odgovoran, evo je Kostović rekao, mi nismo nego drugi.

Ali je svugdje tako, i uvijek, i uvijek zbog politike a i prema svojima. Kapitalizirao se i slučaj Norac, za povratak HDZ-a na vlast. Povijest katarze srpske javnosti oko pitanja Srebrenice je školski primjer ovoga, gotovo bi se dao nacrtati grafikon odnosa prema ulozi Mladića ali i formacije “Škorpioni”. Te su tipke uvijek i svugdje spremne pojačati bol, gnijev, krivnju, kako zatreba. Dvosatni vukovarski skup često je bio prekidan povicima ‘izdajnici’ i ‘izdaja’, prozivan je premijer Andrej Plenković, a od hrvatskih institucija posebno su istaknute DORH i hrvatsko pravosuđe kao neučinkoviti.

Nikakve zakone ne treba donositi da se procesuira ratni zločin, nigdje unutar kruga od 1000km svakako, svi postoje i uopće nitko ne stoji niko na putu. Nesreća je druga…Ako bi opet zaratilo. Nema veze između koga, zaratilo bi. I sigurno bi neki ljudi počinili ratne zločine i sigurno je da oni ne bi bili zakonom dopušteni a niti međunarodnim pravom. Što bi snašlo nakon rata tog xy koji čini ratni zločin ovisilo bi i o politici. I to je sigurno. Sigurno je i da nikad nije sigurno, ovo pokazuje, primjerice, sudbina Atifa Dudakovića. Pa zar se sad tek shvatilo da on nije..bio ok? Ako nije.

Ali jedno je jasno- aktualni prosvjedi nisu uzdrmali vladajuće. A meni jedino nije jasno kako ljudi koji žive od politike ne nauče da na mjestima gdje se govori o jezivim događajima i svjedočanstvima ne shvate da se ne smiju uhvatiti kamerom kako se smiju.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara