Balkan Featured

Što zapravo govore dvije zamrzavajuće situacije u tjedan dana?

photo: Kurir

Aleksandar Vulin nije Vojislav Šešelj ali  njih ipak povezuju četitri osobine, pravne su struke ( i znaju tko može narediti ulazak ili ne ulazak u neku zemlju), imaju bogato marketinško iskustvo (Vulin je vodio marketing u Super press i u Color press a Šešelj cjeloživotno), puni su ih  mediji i oni su u srcu strahovitog zahlađenja odnosa između dvije susjedne zemlje na europskom putu. Razlikuje ih što se prvi računa u socijalističku  ljevicu i ima stan na Zvezdari koji je plaćen uz pomoć tetke iz Kanade a Šešelj se računa u desnicu pa živi od ideala, tako i u Hrvatskoj što je netko veći desničar to objektivno živi skromnije a što je više pristaša jednakosti i demokratičnosti u društvu to se više obogati. Najveći demokrati imaju stanove po Londonu a najtvrđi pristaše diktatura iz 40-ih nikako se ne snađu.

Politika piše kako se ambasadi Srbije u Zagrebu prijeti i navodi tekst anonimne poruke koju je primila mailom ali dozirano, ipak se to odnosi na prijetnju da bi kad bi pošiljatelj bio na vlasti u Hrvatskoj da bi prosvjednu notu ne samo primila nego i pojela, što bi Kristijan Golubović nazvao “klinački”, a što vrijedi za ukupno zahlađenje koje ima sasvim drugu pozadinu i što je neki hrvatski medij neskloniji Plenkoviću to piše o svemu zabrinutije i dramatičnije. Uvijek možete vidjeti po tome tko što piše zašto je neka strijela ispaljena. Politika prenosi ushićeno da srpski i turski jezik imaju 6 000 zajedničkih riječi, kao dio najave sastanka u Ankari početkom petog mjeseca i s delegacijom u sastavu pet ministara, jasno je da neće niti jednom biti zabranjen ulazak niti da će oni tamo ići po zapovjedi vrhovnog komadanta oružanih snaga Srbije.

Plenković, naravno, šalje poruku da dolazak Vulina u Jasenovac “ne bi bilo dobro rješenje” i ponavlja kako  Hrvatska snažno osuđuje totalitarnost režima koji je gradiću Jasenovac donio biti prilika za, uvijek iznova, politički spektakl kao što je najava dolaska glasnogovornika antieuropskih i proruskih stremljenja u srpskoj vladi. Plenković bi, kao navijač srpskog puta u Europu sigurno bio sretniji da se hrvatska delegacija nije naprasno vratila iz Beograda i da je komemoracija bar par mjeseci kasnije da se stigne oporaviti od udarca na desno krilo pristaša HDZ-a (oko ratifikacije Istanbulske konvencije) koji jedva čekaju zaoštravanje sa Srbima i nadaju se da će se on u tome postaviti mekano pa će moći uzviknuti pobjednički – jesmo vam govorili od početka da on nije pravi tvrd Hrvat nego briselski diplomat.

Tako da što je meki medij ili unutarnjepolitička neka silnica i u Srbiji i Hrvatskoj sklonija europskoj politici to će ona manje zaoštravati a što je (u oba slučaja) nesklonija toj politici to će više zaoštravati – bili bi najdesniji mediji u obe sredine najsretniji da Vulin stigne u Jasenovac i to bude slično dolasku Đurića u Kosovsku mitrovicu, ali nije taj program uključen, to bi bio 7/10 a ovako je 5/10. To se vidi već u naslovima, bili oni o Šešelju, Jasenovcu kao povijesnom mjestu, komemoraciji, Bleiburgu, Stepincu, to  je tako uvijek i svugdje. A i postoje takva mjesta i komemoracije, incidenti i u unutarnjoj politici i što je poligon unutarnjih preslagivanja. Onda pred izbore netko nosi štaku s kojom hoda jer je stradao u ratu pa je protestno predaje onom koga se time želi prokazati da ne vodi računa o svojim borcima (to je bilo do sad u sve tri države koje spominjemo), naglo se otkrivaju kosturnice i grobišta ili pišu sjećanja stradalnika ratova XX stoljeća.

Ako bi pobijedio ukupni Macronov politički program u EU a Srbija ušla u tu, sad već federaciju…onda bi komemoracije u Jasenovcu slavile one hrvatske obitelji koje su po cijenu života sakrivale logoraše koji su pobjegli iz logora, takvih je slučajeva bilo i te kako ali nisu odgovarali interpretacijama povijesti niti jedne politike do sad pošto oni nisu bili niti komunistički nastrojeni, a nekoj pak politici jer bi potvrdilo da se imalo od čega bježati i te kako. Uvijek će komemoracije i obljetnice zrcaliti politiku i to je loše ali neizbježno. Dakle i Gazimestan zaboravite do daljnjeg, Banjicu već jeste jer nikom politički ne treba.

Suma sumarum, sve ovo nema veze sa Srbima, Hrvatima, niti žrtvama ratova kroz koje su ti narodi prolazili.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara