Od prije nešto godina i paralelno s ruskom državnom politikom opće mobilizacije kulture i javne riječi u nacionalnu mitološku histeriju, krenula je i ona balkanska, srpska i kao dio iste ideološke osovine. Specifično je za ovu drugu, a ona u trepavicu kopira svoju morbidno agresivnu epizodu iz osamdesetih, da ona počiva na tezi kako su Srbi svete, nevine žrtve vjekovnog i sustavnog genocida i nalaze se u stanju urgentne ugroženosti koju može bar donekle ublažiti samo okupljanje “srpskih zemalja” i savezništvo s velikim i pravoslavnim ruskim narodom. Ta propagandna povijesno-turistička transverzala mitsko Kosovo- Dara iz Jasenovca- NATO bombardiranje 1999. je emocionalna vis absoluta, potpuna ideološka ucjena za čitavu lepezu političkog spektra srpskog društva u kojem iskoče u prvi red one psihopatske ništarije u tipu raznih Bokana, Milica Zavetnica, Vulina , i Levijatana. I kao i osamdesetih ovo snažno reformira političku stvarnost susjednih, nekad socijalističkih republika a danas država.
Taj kerozinski i litijaški tsunami morbidnog užasa dođe svakom tko u njemu može prepoznati političku priliku kao kec na desetku, bošnjački hegemonizam je tu prvi na redu, njegov instrumentarij od 90-ih nije manje morbidan a Sebijinih lažnih diploma i respiratorskih afera je puno koje vape za političkim dopingom, ovome pomažu i dvije činjenice- muslimani koji su sad postali Bošnjaci su uistinu bili žrtve genocida, i druga da realno oni tek sada uspostavljaju svoju naciju, evo su i našarafili Tvrtka u obliku figurice iz vrećice guma za žvakanje kao dokaz za one naivne i tipične za 19. stoljeće teze iz spektra rođenja herderovske nacije kakve je Kvaternik pisao u Parizu 1859. I najveći ljevičari, oni osobito, u balkanskoj noći progutaju udicu nacionalnih mitologija do analnog otvora, i tako se ljevica svela na zaštitu seksualnih manjina i honorirani aktivizam protiv opasnosti za oceane od plastične ambalaže.
Hrvatska je u drugoj poziciji nego kasnih 80-ih, ona osjeća zaštitničku i ipak čvrstu ruku Zapada kroz NATO i EU i to je bitno drukčije nego 80-ih, HDZ je na tragu onog milde sorte nacionalizma koji služi pothrani kohezije svoje političke premoći , tzv. ljevica mrzi Hrvatsku i dalje i neorganizirano (iako ne uvijek neorganizirano) koketira sa srpskim imperijalizmom jer ih jasenovački mit i kalvarija Mire i Rade koji su morali pobjeći u Beograd 90-ih drži u statusu dežurnih higijeničara u borbi sa opasnosti od hrvatskog nacionalizma, nešto nakaradnog desničarenja je za unutarnjepolitičke populističke ekstenzije i kao i nekad “u vrijeme ST” je u izvedbi preobučene elite iz socijalizma, dakle suma summarum neoruskosrpska Vedrana Rudan kao sad otvoreno orjunašenje, lijeva politička gingiva i dr. kroz razne Bojan mali svjetonazorske klepetane, i zu ende pantovčak made i razni muljevi Buljevi i žuljevi patriotizmi za vola ubiti. Sve ovo radi za hegemoniju HDZ-a koji predstavlja gotovo političku upravu a ne nešto što se treba boriti, i koji u svojoj komociji može biti propusno kao švicarski sir za sve, pa i za interese ruskog državnog kapitala čija je jedna ogrlica uočena na carini protuvrijednosti većoj od izgradnje kakvog arheološkog instituta.
Da čitava ta ujdurma od Hersona do Atlantika odgovara i bjelosvjetskom vojnoindustrijskom kapitalu čiji je Vlado Putin Ujedinitelj (NATO, ne nekih ruskih zemalja) trgovački putnik… to je valjda jasno i vrapcima.
A običan Miloš ili Serjoženka su samo šiblje za potpalu, oni od svega nemaju ništa… osim što moraju paziti da ne ogrebu auto, nekad udbaškim a sad ovim gojencima sa zatamnjenim staklima. Serjoženka mora paziti i, ako je još živ, da ostane živ bar još malo.
Dodaj komentar