Balkan

Srpski vojnici jesu položili venac Draži, ali u Vojsci tvrde da za to nisu imali dozvolu(Blic)

Postojala je ideja da 1944. četničke postrojbe izazovu simpatiju kod čelnih formacija III ukrajinskog fronta pod zapovjedništvom maršala Tolbuhina koje su…(pa valjda) oslobodile Beograd od hitlerovskih zavojevača i nedićevskog genoidnog režima koji se pohvalio par godina prije kako je Beograd prvi judenfrei grad u “slobodnoj Europi”. Plan nije uspio i s pjesmom “čelični su, crveni, svi vojnici” oklopni korpus generala Ždanova je gazio sve pred sobom a u suradnji s, ipak, Pekom Dapčevićem. I kako god, nisu četnici oslobodili Beograd nego najcrveniji Rusi i Tito a četnici su ostali u šumi.

Nikakve rehabilitacije, nikakva američka odlikovanja, nikakvi pritisci nisu mogli i ne mogu dokazati da su oni osloboditelji ičega jer ili su, što zbog politike čekanja a što jer su se borili protiv komunizma a protiv Nedića simbolično, uzalud bi se htjelo imati neku malu srpsku franšizu na pobjedu, nje nema.  Ima kroz Koču Popovića, ali nije to baš to i fotografija koja trese društvene mreže u Srbiji je u Srbiji nedvojbeno kontroverzno doživljena.

“…..u kabinetu Aleksandra Vulina priznali su da se to zaista dogodilo, ali da je učinjeno “samoinicijativno” i mimo programa Vlade” kaže Blic. I to je toliko balkanski feminizirano, to “ma jesu ali slučajno”….od čega nije imun nitko na Balkanu, budimo pošteni prema ovome. Jer, što je rekao hrvatski zastupnik u Saboru i general, Rojs…na drugu temu, “treba biti muško, treba priznati, jesam….” i tu su se svi dalje smijali.

Prvo se tvrdilo da je fotografija fotomontaža pa se, kad to nije uspjelo, reklo gore citirano. Ali ono sigurno- to je podvala Vučiću, još jedna. Daleko od toga da se vrlo brzo neće pokušati (opet), slično i bitno zapadnije. To ima istu pozadinu i ona nije katarza suočavanja s nesumnjivo brutalnim i rigidnim zločinima komunističkih partizana, nije to svrha.

Revizionizam povijesti nije u interesu Srbije jer je korekcija povijesti koja bi udovoljila ambicijama tog revizionizma je jednostavno neizvedivo prevelika. Kolegijalno, slične muke imaju i drugi na prostoru ex države ali i  šire. I gledajte Putina, on je i nasljednik Staljinove vojne sile i prijatelj pravoslavlja i Daytona i višestranačke demokracije (dokle god je on predsjednik). Konačno, četnici su se borili rame uz rame s Ustašama i waffen SS za Knin krajem 2sv rata i izgubili. A jesu li ga pobjednici te krvave bitke oslobodili ili ne, svakako su pobjednici.

Usput…na Bleiburgu i kasnije u tim teškim stradanjima, predalo se i zarobljeno je 5 000 četnika. Povijest nije kakva bi ljudi htjeli da jest, kako bi dokazali uz pivo (jagodinsko ili karlovačko sasvim svejedno, pa i radler) da su njihovi djedovi bili na pravoj strani. Povijest je povijest.

Pisac ovog članka bio je uzvanik na izložbi o doprinosu ruske emigracije u Hrvatskoj…prošle godine, bio je to mali skup sa veleposlanikom i zadnjim predsjednikom predsjedništva SFRJ.  Osjećalo se tko “navija” od ruskih govornika za emigrante ( bijele) a tko za ono iz čega su emigrirali ( crvene), i pazilo se kako se govori ali se nije krilo- oni su pobjegli od SSSR a NKVD ih je progonio i u Zagrebu, nije se lagalo da su bili prijatelji jer nisu.

Tako da ovaj čin jest bio ili nije, ako je to bila vojska Srbije onda je bila a nije bila greškom, zabunom ili  poslije posla. A i Srbiji to ne treba, niti da bi se umilila EU, niti Rusiji niti Turskoj. Bar ne javno. Koča i Peko su bolja ulaznica. I pobjednici uopće, pa vidite Putina.