Balkan Featured

Pa zar netko odozgor mora narediti da mislimo da može biti vedro?

Jučer je bilo Valentinovo, nametnuto ili ne, ali ljudi su se o njemu očitovali nekako. Jučer je bio petak i pisalo se o Dodiku i njegovim potezima u odnosu prema Sarajevu, o tragediji na Lošinju, o Pevexu, o svačemu ali najmanje su ljudi pisali da su dobro i da su drugi dobro. Pisali su o avionima koji su se srušili, živo i fotografirajući što potresnije scene nesreće, mediji su našli sve bliske ljude ubijene i ubojice. Fotografirali su se da su u nekoj moćnoj ulozi i zagrljeni s nekim iz politike ili estrade ako se to može uopće razlikovati. I upadljivo, stotine su objava zgražanja nad suprotnom stranom u bilo čemu a tek tu i tamo bljesne priznanje drugome da je nešto popustio ili iznenadio pozitivno, ljudi se suprotstavljaju javno i uz odobravanje a mire tajno i skrivajući to kao znak slabosti ili niti tako.Nismo ni svjesni koliko se međusobno hrabrimo biti loše a koliko se uvjeravamo da ne može biti dobro osim ako susjedima krepaju baš sve krave i prođe neki novi div sa željezom metlom i resetira svijet. Ne možete resetirati svijet niti možete sve suce otpustiti i regrurirati nove. Ne možete srušiti svoju državu i vratiti neku od starih da bi sve bilo iznova. Reći da je bio odličan dan postalo je nepristojno, provokativno i izgleda ljudima da sigurno tu postoji link na račun za uplatu neke knjige pune savjeta, masti za zglobove ili pristupnice za stranku ili duhovnu školu. 
A opet, kad netko pokaže da je drukčiji i da se ne da tom imperativu da se sve vidi kao loše onda se kolektivni čovjek oduševi na čas i učini mu se da i on može tako. Pa tu splav gleda kako razmontirati jer ga vrijeđa i pomisli da je tako ili jer ima bolje polazne okolnosti taj neki ili da je jednostavno glup ali će progledati. I opet krenu zidari bez ruku i nogu u Pakistanu kojima se divimo ili potresne druge priče i prikazanja kako je netko požrtvovan usprkos, nikad kako.. jednostavno, eto. Radi svoje ozbiljno pa se malo i snađe i da to zajedno ima nekog smisla. Realne stvari se uopće ne prikazuju osim kao u osnovi nepovoljne. 
A zašto je to? Jer se naviklo imati neki autoritet koji će proglasiti isto ovo za dobro a one koji posumnjaju tretirati kao neprijatelje. Pa se ili protiv tog autoriteta ili za ali ga se u oba slučaja priznaje za jačeg dok ne padne. A gle, možda možemo sami priznati da je nešto i dobro bez da nam netko naredi da jest. Ali to se polako razvija. Da, nema ni Tita ni Tuđmana ni nekog oca koji će reći da moramo stajati na prstima i vikati da smo zadovoljni. Pa možda ipak smijemo reći poslije ručka, ponekad, da je sutra vedar dan i da nećemo o avionu koji se srušio i baš svakom ubojstvu i pljački nego da je susjed ozdravio. Usput, znam ljude kojima je kemoterapija pomogla. Možete odmah reći da nije i da je to uvijek u jedino zavjera farmaceuta. Ali što ću vam ja. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara