Balkan Featured

Osnovni problem tranzicije- percepcija društva

Osnovni problem tranzicijskog društva je njegova nekonzistentnost, ono više nije politički autoritarno a nadam se da neće ni biti jer autoritarno društvo, osobito ako nije izuzetno razvojno, autoritarnošću je konzistentnost postiglo samo na površini. Ali nije doseglo niti zrelost i odgovornost uređenih, razvijenih, građanskih društava. Ono je u procijepu između depresivnih osamdesetih kad je sustav popustio i nekih nedoživljenih i nedočekanih vremena kad smo “kao Njemačka”. Najbolje to pokazuje sustav socijalne skrbi, on je jednostavno anomički i ciničan. U njemu potplaćeni ljudi s visokom formalnom naobrazbom pokušavaju u okolnostima u kojima “ništa ne stoji”  preživjeti svoj radni vijek nadajući se da nitko za kojeg su odgovorni neće biti ubijen niti umrijeti od  predoziranja, oni se ne mogu i ne znaju boriti za kvalitetu svog rada već zato što u niti jednoj sferu društvenog života, a oni predstavljaju i zastupaju društvo pred svojim klijentima, primateljima zaštite, bilo kim, ne postoji ništa “što stoji”.
U trenutku kad su najistaknutiji članovi društva, jedni u bijegu pred presudama, jedni pod sto optužnica USKOK-a, jedni masoni koji sjede s ovima ili im ovi prvi organiziraju proslave rođendana… kako da neki općinski “radnik u centru” objasni i postigne autoritet pred mladim i rubnom ponašanju sklonim junošom? To je nemoguće. Ne postoji diskvalificirajući moment, nepisano pravilo za istaknute koje glasi ” ovo ne mogu jer će me svi početi prezirati”. A upravo to jedino može zamijeniti autoritarnost tvrdog sustava. I na to se nije računalo i to s politikom nema nikakve veze, ima samo sa kolektivnom predodžbom sebe. 
Hrvatska traži put iz ultimativnog pragmatizma oligarhijske piramidalne katastrofe u kojoj se mora sudjelovati ili potonuti. Tko ima nešto “što stoji”? Donekle korporacije, strane naravno. Jer ako ste trgovački putnik za neke pipe ili nešto, vi ipak znate da ako imate prodajni plan, brijete se, ne dajete popuste za proviziju na crno, vi znate da je “sve ok”. Jer će neki “poručnik” u kompaniji javiti vaš rezultatat kao dio svog i tako gore do nekog ureda koji je u sredini gdje župani koje premlate ženu gube poziciju a suci najviših sudova ne piju kave, bar javno, sa onima s kojima je nemoguće piti kavu i biti sudac.Mi ne vjerujemo nikom, u ničemu, to i ne skrivamo jer.. jer je sve moguće provući kroz neku otvoreno lažnu priču da vas se progoni ili zaobilazi. 
Ali da, odozdol i polako, nastaje u društvu glad za vremenom kad ako neki referent nečega uistinu radi 1/1 a “nije ničiju”… mi ga ne opisujemo uz izraz lica kao da ima govornu manu nego da se počne misliti “da on ti je ok”. Za sada on se gotovo čini idealistom iz nekih svojih vlastitih trauma i problema.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara