Balkan

OD SUKCESIJE JUGOSLAVIJE NAJGORI DIO A NAJPRAVEDNIJE PODIJELJEN

Prije nastanka Jugoslavije Srbi su se trudili odmaknuti od turske okupacije u okrilje zapadnog svijeta, Hrvati moći u zapadnom svijetu biti iole samostalni i više od graničara, tako redom svatko je gledao avanzirati i snaći se ali mu nije išlo lako. U prvoj a osobito drugoj Jugoslaviji nastalo je i naraslo uvjerenje u svim njenim krajevima iako Sloveniji najmanje.. da smo “mi beskrajno ispred drugih a ispred neke tamo Koreje ili Singapura da ne pričamo koliko”. Pa nije ni to loše, svi su slali svoje sinove u Njemačku a opet smo bili važni. Loše je što smo mislili da to nije zbog geopolitičkih okolnosti koje su donosile velike izvozne poslove i obrazovanja koje jest postalo bitno kvalitetnije i masovnije nego tek tako i da je tako zapečaćeno. I druga Jugoslavija jest bila razvojna do pred kraj ali je ovo samopouzdanje bilo šupalj mit koji je posljedica politike.
Česi su sirotinjski turisti, Poljaci su nitko i ništa a ovi Azijati su tek za prodati upaljač sa naslikanim slavujima ili najviše usnu harmoniku.
A mi smo po Europi kraljevi među pljačkašima banaka, najpotentniji baje i san svake Njemice, mi smo sokolovi sa buzdovanom šestopercem među nogama a Tito je povalio sve filmske dive svijeta ako ne i koju kraljicu.
I tako su ovi četverooki Koreanci lemili u vodi do koljena digitrone i satove a mi smo frktali na plaži koju ćemo večeras. To je mit koji košta više od sve pljačke od 1990. do danas s kamatama kakve niti u narkomiljeu ne obračunavaju.

I mic po mic, odrasli na kupusovoj juhi istočnoeuropejci kojima bi Đorđe Marjanović bio Elvis a Novi fosili nešto iznad Zvjezdanih ratova, počeli su biti za nas gospoda kao i prije Tita… jer je moj djed studirao u Pragu ali Masaryk nije u Splitu.
Prežalili smo staru deviznu štednju, prežalili smo Piksija i BMV iz Veleža, ali iluziju da mi, svak za sebe, imamo more ili junake pa nam je to vječna strateška prednost nismo prežalili.

I ideju da ćemo mi međusobno preprodavati traperice a raditi uz to na općini a sve će pokriti turizam na to mi Hrvati računamo i dalje i da će kao deus ex machina se dogoditi čudo.

I takvi su nam predizborni programi i nastupi, red mitologije i vjera u mitologiju u prenesenom značenju… red jugo nostalgije ili bar neke bradate ili crnokošuljaške, red amorfnog nezadovoljstva. I ništa realno, razvojno i što poziva na upornost i odricanje kako su ovi samsungovci radili pa prozujali kao kosooki vlak koji vozi 600kmh naše s lokomotivama kenedijevkama koje je Šaban donio iz Amerike kad je pušio cigaru u Ovalnom uredu.
Mi i dalje vjerujemo da oni jedu žive šišmiše a mi ćevape i teorije zavjera.

A Hlo postupak sa Mozambique koji glumi Makarsku je beskrajno jugoslavenski, da je desnijih uvjerenja ili lijevih sasvim svejedno.

(Odjek. press, photo wiki)