Balkan

Od Gornjeg Vakufa do Uskoplja 500km


Mi smo na rasnu ili vjersku segregaciju nekad gledali u čudu, ovakve bi nas fotografije veselile s osnove da se ipak na jugu SAD nešto mijenja… 

Ali u Gornjem Vakufu- Uskoplju dakle, oživio je duh paralelnih svjetova u srednjoj školi, dvije su to škole pod istim krovom. 

Ova škola nije jedna škola nego su dvije – ona u Gornjem Vakufu koja ima ‘direktoricu’ i istodobno škola u Uskoplju koja ima ‘ravnatelja’. Ovdje punim plućima živi sustav ‘dvije škole pod jednim krovom’ koji kritičari nazivaju ‘sjenom aparthejda’ – djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti su odvojena, baš kao što im i roditelji žive odvojeno (net. hr). 

Navodno se i kažnjava druženje i zadržavanje s… njima. Njima znači onim drugima. 2020. je, Gaza je daleko, pa i Mostar i Sarajevo su daleko a i Beč nije blizu. Trava na grobljima je košena puno puta od ratova 90-ih na koje smo svi ponosni… Moramo li tako živjeti? Pa ni u najcrnjim slutnjama se ne bi ovo moglo zamisliti nekad ili drugdje. “Nekih pet posto mladih prelazi s jedne na drugu stranu i druže se međusobno. To je najčešće zbog izlazaka jer, recimo, u Uskoplju ima više kafića u kojima se sluša rock pa ko voli tu muziku ide tamo. A i oni prelaze u potrazi za onom drugom muzikom. Neki ljudi se druže i na poslu, rade zajedno, i to je dobro, to pokazuje da se može “, priča nam Džana Filipović. Ona je studentica historije koja je u Gornjem Vakufu odrasla i završila srednju ( radio Sarajevo). 
Ili bi trebali svi u taj gradić ispremiješati nazive ulica jer će nas jednom pitati – zašto ste si dopustili živjeti u takvo vrijeme? Ili imamo toga i drugdje i bliže, 25g nakon rata. Jezikom 40-ih je 1970.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara