photo politico europe
“Sveobuhvatna normalizacija odnosa putem pravno obvezujućeg dokumenta” je ono što je obaveza Srbije i Kosova, kao klatno se čini približavanje i udaljavanje od tog krucijalnog trenutka, svi se veliki i dalje kunu u Dayton, Dodik i Ivanić se bore tko će biti srpski lider između Drine i Une, Balkan se čini i dalje bačva baruta iako u nekim bljeskovima sasvim izgleda da je stvar pred kompromisnim krajem na par minuta vožnje od Bujanovca i Preševa.
SAD, Rusija i Turska (glupost je da SAD ne zanima Balkan) imaju robusniju sliku odnosa na tom poluotoku za koji nitko ne zna gdje završava u dubini europskog prostora, Europska unija ima mekšu i uređeniju sliku jer…jer je Balkan meki trbuh Europe, bio u doba prvih turskih osvajanja i danas je i jer EU želi imati mir u želucu a ovi drugi manje to žele i trebaju, onda prvake ex republika ex države negdje na Ohridu postroji netko ispred junckerovske Berlin-Pariz osovine i kaže da neće dobiti džeparac tko bude zloćest a kad se vrate kući onda bujaju vijesti o paljenju zastava, rastu i snaže cetrifugalne sile, mitovi, od nogometnih huligana do iskopavanja kostiju, sve radi da kontinent dobije zapletaj crijeva.
Tomislava Ivčića i “let Croatia be one of Europe…” iz Stop the war in Croatia now nitko se i ne sjeća, onog “V” churchillovskog pozdrava iz 91. jednako, sve se zacrnilo kao u pjesmi “Omorina nad Evropom” VIS Idola, Šešelj je pušten iz haaškog kaveza, Erdogan hapsi kosovarske učitelje kao u svojoj čaršiji, sasvim je jasno da nema šale i polako…ljudi oklijevaju reći “pa to su gluposti” u okolnostima u kojima bi to prije godinu ili tri jasno rekli. Jasno se vidi…ljudi ne znaju tko će nadvladati, Pupovac balansira između nas i vas, tuđmanovska slika Hrvatske danas se učini na društvenim mrežama nekom precrvena a nekom precrna, on nije crnom dao dići glavu a niti crvenom, sve u nadi da će narasti mladi hrast sinteze hrvatskog bića koji će zatrpati ekstreme, Đinđić da uskrsne ubio bi ga neki zemunski pistolero u dan, Jadranka Kosor i Ivo Sanader su ..pa, bili bi smiješno mlaki danas a premijer kojeg je iznjedrila parlamentarna većina, njega jurišnici proglašavaju zlim i nametnutim.
Istodobno Srbi ljetuju na Jadranu kao možda nikad do sada, jedu Krašotice i istodobno se srpski državni vrh ponaša kao da ih s plaža i restorana hapse i voze u Staru Gradišku. Niti sahrana pjevača kojeg pamtimo kao galebov let i krik ne može proći bez politiziranja i sramoćenja profesionalnih bubnjara i mazala. Vidljiva je industrija zakuhavanja raspoloženja, nikom se i neće u sukobe, niti Bošnjacima kojima je muka od uvoznih šejhova kojima smeta da Bosanke na plaži nose..ne toples nego kupaći kostim, niti turbo-Srbima koji se hvale da ljetuju u Grčkoj a sanjaju Zadar niti ikome osim nekom baš ekstremnom debilu koji u Podkozarju čeka Crnu legiju jer nema za Jelen pivo i koji je gledao nogometno prvenstvo iz zasjede i mislio kako bi i on volio slaviti i kupati se ali bi se sveta Petka naljutila a ne bi. Ona originalna sigurno ne.
Ali….meni je jutros palo nešto na pamet, jedno sjećanje. 1987. je navodno, bio sam u JNA, u pirotskoj vojarni jedan Albanac pobio neke dečke i nastala je tišina te predvečeri, bilo je to ne dugo nakon što je Milošević zasjeo na čelo SK Srbije i meni je bila ta tišina vrlo tegobna pa sam počeo zadirkivati Ismajila Smajlija, sunarodnjaka tog naglo iskrslog ubojice- evo, sad ti zaspi kraj ovog divljaka, on je uzvikivao “zagrebački pederu” i uskoro smo se svi ismijavali i izrugivali iz toga dok nije zenički štemer Senad rekao “bit će tu svega još” a ja sam ga udario po glavi daskom i uzviknuo “evo počinje, punks not dead”. I nastala je opća tuča, vrlo momačka, vrlo zlurada ali vedra, uskoro je (navodno rahmetli) Senad uzviknuo – e jesi car, majke ti.
Dodaj komentar