photo all music
Prvo bi naglasio da kad bi portal Odjek mogao potplatiti srpske ili bosanske vlasti….da zabrane pristup prema https://odjek.press da bi digao sve na noge, ja bi svim svojim navijačima rekao- imam strašnu priliku i skupljajte pare, darovao bi svoju malu Alfu Romeo prvom prolazniku i uzdahnuo “od sad samo Aston Martin”. Drugi, nešto manje dobar boom bio bi kad bi se kakav islamski ekstremist zabarikadirao u nekom prihvatilištu na Kosovu i rekao- ne želim pregovarati s nikim, samo mogu dati izjavu za Odjek, a kad bi me zvao ravnatelj Europola ja bi suho rekao- ne radimo subotom. Jer prvo, svi bi počeli čitati Odjek, kako se slušalo po Europi 40-ih radio London, po tavanima, burazi, po podrumima. A u drugom slučaju jer bi mi članak gdje s nekim jurišnikom nosi 80 000 čitanja ako bi ga odbio i došlo bi do pucnjave bar 280 000, na svakog ozlijeđenog još po 50 000.
Nema boljeg za popularnost nego biti zabranjen, drugo po redu je odbiti nešto, kao Sartre što je odbio Nobelovu nagradu, i nema goreg za popularnost nego zabranjivati. Kad sam bio srednjoškolac slušao sam punk, hard core i stari komunjarski lisci u ranim 80-im su dopustili slovenskoj punk sceni egzistenciju benda pod nazivom “IV Reich”, da, da. Znali su, đubrad, koliko to znači i da ako ih zabrane da će nicati mladi Janezi Janše na svakom koraku.
Postojao je davno…. mađarski šlager “Tužna je nedjelja”. Radilo se o ostavljenom momku i bilo je par suicida, melodija je bila dobra a par mađarskih ostavljenih junoša se ubilo i pjesmu su mađarske vlasti zabranile. E to vam je najizvođenija mađarska pjesma svih vremena, nađite si na You tube, nećete se ubiti ali vam može pomoći odgovoriti si na ponešto.
Tvrdo je pravilo, pobogu, tvrdo kao željezni zakon dionice- koga zabranjuju on raste, tko zabranjuje ili traži zabranu, on pada. Oduvijek. Svugdje. Najnepopularniji dio društva u SFRJ je bio SUBNOR, samo su plakali, gnjavili i tražili neprijatelja ako bi netko pustio dugu kosu.
Zamislite kad možete sjediti kao ostarjeli Bajaga u Beogradu i reći …zabranili su me, u Hrvatskoj, deset udruga je tražilo da ne pjevam pa je koncert otkazan. Tu prvih tri stola studentica dramske umjetnosti koje izgledaju kao mrska Jelena Karleuša padaju na leđa. Ali ti odšutiš i nastaviš….trebao je neki njihov bend nastupiti umjesto mene….(pada cijela terasa)….ali su odbili! Taj osjećaj može se usporediti samo s osjećajem sjedenja u Sinju kad možeš reći- zabranili su me u Švicarskoj i Njemačkoj, ali ga ne doseže, ipak jače je ovo što Marko može reći.
Kako to ljudima nije jasno ja ne razumijem. I, nikad se nije nigdje pilo kao u SAD za vrijeme prohibicije kad je bio zabranjen u SAD alkohol. Niti kad je pao Berlin nisu Rusi pili toliko. A ja sam mislio na Berlin, ja sam mislio na Berlin….sa Berlincima.
Dodaj komentar