Balkan Featured

O MISTIČNOJ STVARNOSTI SIMBOLA I DEMONA PREKRETNICE VREMENA ( a tko tekst shvati je o svijetu shvatio više nego je pristojno shvatiti)

Bio sam na jednoj vikendici u proljeće prve od godina koje će biti ratne i probudili su me ranojutarnji koraci u šumi koja je sezala do žičane ograde, maglenoj jednoj šumi koja je izvorno pitoma ali se u čas učinilo da će se razbjesniti, okrenuti i izobličiti kao i čitav moj svijet. Bilo je to vrijeme pred stradanje peterostrukog ubojice i simbola razbojništva, odmetništva i anarhizma kojeg su mnogi Hrvati više ili manje eksplicitno simpatizirali, čovjeku koji je bježao iz kazniona i ludnica, čovjeku kojeg je boginja psihijatarske forenzike Karla Završki vještačila tupim i neokretnim a pogađao bi s boka i noću policijske specijalce u potjeri za njim na prekretnici vremena za čitavu zemlju i naciju.
Sjedio sam na stolici i slušao te korake. I rekao sam sebi “to je sad to” a da su te riječi značile puno toga istodobno.
Njegov otac bio je partizan a Vinko se rodio 1941. kraj Bjelovara pa je otac Ilija, zarobljen od ustaša pred kraj rata i nastavio s njima pa je bio zarobljen opet od OZNA-e 1945. i zlostavljan pred obitelji, stari mu drugovi nisu htjeli pomoći i odveden je u nepovrat drugo jutro. Duboko osvetoljubiv i nepovjerljiv, narastao je bez oca mistični i zli antiheroj jedne poluge kolektivne svijesti koje više nema, one zelenokaderski nasilne, one gregorićijanski bijesne, one dezerterski brutalne kako su u Staljingradu pred ruskim preuzimanjem bile brutalne i odmetnute male bande iz domobranske legije koje nisu vjerovale nikom, nisu htjele ništa a bile su ljute da ih je netko odveo od njihovih sela, sjenika i pušnica a koje niti crna niti crvena povijest ne pamte jer ne dokazuju ništa osim da u našem čovjeku uvijek drijema nepredvidljiv i slobodarski neiživljen ali svirep demon.
I neka paradigma, neki vijesnik ukupne turbulencije, neki makabristički simbol prelaska mirnodopskih godina u one ratne bio je, iz kolektivne nesvjesti iskočio razbojnik kome se i pjevalo tada Ustani Vinko, Hrvatska te zove, zove, prepjev domoljubne budnice Ustani bane a da je motiv umetanja Vinka umjesto Jelačića bio i protu jugoslavenski i protu svakoj novoj eliti koju je dio puka osjećao da će opet nastati a da će novi zagorski rudari i domobrani i sva šaka jada koju uvijek preveslaju i žrtvuju opet stradati.
Pušio sam pred tom maglom lulu, tek probuđen, u ogrtaču, gledao hoće li iz te magle iskočiti Vinko ili će me progutati vrtlozi zbivanja koja su bila na rubu moje životne šume. I jesu.
Za par dana je ubijen Vinko Pintarić opkoljen u kući žene s kojom je ljubovao, i nešto je u meni osjetilo.. da je Miloš Forman u pravu da je parni valjak sustava ali i tijek životne povijesti uvijek jači.
Ali dio mene. Dio “nas tamo” u vremenu koje je stiglo, uvijek je u sumnji da smo izdani, da je sve dogovoreno, da Radio Petrova gora unaprijed zna kad je smjena, da su ovi pušteni plivati preko Kupe dok su se… uvijek je vjerovala da ako sve padne ili se nađemo sami odvojeni i bez ikoga, da ćemo mi svak za sebe ostati s malim rezervnim inspiransom Vinka Pintarića jer mi smo zadnja generacija koja je gledala westerne i vjerovala u njih.
Pa čak, sram me reći ali da, jedan i danas u podrumskim prostorijama vezan atom mene, ima taj odgovor na sve “pas vam mater, niš ja vama ne verujem”. Samo, kao plovak ovisan o financijama, alkoholu i samoći, on stoji dublje i pliće pa je s godinama je ipak i polako sve dublje. Ali se osvrne.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara