photo index.ba
Pod jugoslavenskom zastavom je lijes Marijana Beneša, nad njim je svećenik, krenula je i himna Hej Slaveni, i molitva, i ispraćaj borca za socijalizam koji je bio prvi pravi europski a profesionalni, prvak u nekom sportu “one države”.
Dakle je upravo gladijatorski i kapitalistički prvak on bio, a crven do kosti, i umro je u najvećem siromaštvu u dolini apsurda koju zovemo životom, sve je tu nakaradno u tom svijetu simbola osim njegove hrabrosti i udarca koji bi potresao iz Banja Luke čitav svijet. Zbogom druže, Jack la Motta se boji i priželjkuje te u nebeskim prostranstvima.
A Otto Skorzeny je sahranjen uz nacistički pozdrav, njemački prvi komandos u 40-im, u latinskoameričkom svijetu…a u to vrijeme je iznajmljivao svoje usluge i izraelskoj obavještajnoj službi i time se hvalio, pa i to je neki apsurd ali postoji dodirna točka Otta i Marijana.
Na rođendan mrskog bravara 1944. u Drvaru su napali njemački padobranci ali Otta, najhrabrijeg od njih, nije bilo. On je fingirao perforaciju slijepog crijeva a prije toga najavio neuspjeh desanta koji će smaknuti vođu koji je Benešu bio poput boga, rekao je “to ne ide, taj tip je previše opasan”. i Otto i Beneš su bili u pitanju Tita istomišljenici, sahranjeni su sa simbolima koji su medijima bili dvojbeni i sporni, i bili su udarači, samo je ovaj prvi bolje živio u starijim danima.
Neki put se zapitam, kako ne vidimo koliko je sve to glupo. Život nas nosi, okreće, baca, vraća, paradoksalan je i domišljat.
Dodaj komentar