Balkan

O izjavi “Erdogan ne može biti naš sultan”

photo dijaspora BiH

»Turska je naša mati. Tako je bilo i tako će i ostati!«

tako je svojedobno izjavio Mustafa Cerić, bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, predsjednik Svjetskog  bošnjačkog kongresa koji je za N1 izjavio “Erdogan ne može biti naš sultan. Naš sultan je u Briselu”.

Naravno da svatko od nas ima u svojim izjavama slično različitih tonova i stavova a što u većem vremenskom rasponu to i više. Ali nedvojbeno je on okrenuo kurs i smatra, u maniri Bijele kule iz Gradačca, da se nakon što je Istanbul okrenuo leđa Washingtonu ( a realno je da je Washington bio onaj grad iz kojeg su se mogli tražiti i da avioni stresu Mladića i da se HVO ne uklini preduboko u koncept koji je tada imao Alija Izetbegović)…ipak sve drukčije a jest. Čak i najveći moralni kapital ( on često uspoređuje Bošnjake sa Židovima, upravo po stradanju) Bošnjaka, Cerić drži da Turska dovoljno ne priznaje. I kaže “Turski parlament nikada nije donio rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Takvu rezoluciju je donio Evropski parlament, ja sam bio gost na toj sjednici u Strasbourgu, zajedno sa srebreničkim žrtvama, preko 600 zastupnika je glasalo za tu rezoluciju.”

Ne treba tu biti pakostan niti doslovan, Erdogan po njegovoj procjeni nije bošnjački spasitelj. Sasvim je jasno da postoji i bošnjački političar koji se s tom tezom sasvim može složiti i da se zove Fahrudin Radončić. Pitanja zekata na stranu, iako je tu bilo teških riječi s druge strane iako svi u javnom djelovanju imaju neku konstrukciju moći, pa i financija. A i činjenica da je zgrada Rijaseta Islamske zajednice, odnosno rezidencija reisu-l-uleme na Kovačima u Sarajevu građena donacijskim skupom u Radon plazi a ne tuskom donacijom ne mijenja u ovome.

Ratio ovog članka potvrđuje jedno, ne postoje uspješne i dugotrajne nacionalne politike. Zato ljudi i ne razumiju Bliski istok niti Balkan jer im se čini da postoji jedna interesna skupina u Izraelu a ne najmanje dvije. Svijet organizirane duhovnosti to prati, niti je Vatikan monolitan niti je katoličanstvo u BiH jedinstveno oko Međugorja. Sve je, uvijek, najmanje bipolarno. Pa ako je negdje i jednopartijski sustav, kao nekad u SFRJ, a ono postoje frakcije.