Balkan Featured

NE VIRUJEM U TE, O JEDNOJ TVRDNJI BEOGRADSKIH TABLOIDA

U doba uzleta novog izdanja “okupljanja srpskih zemalja”, i koje se otvara s novim geopolitičkim okolnostima jugoistoka Europe, nastaju i male, karikaturalne čarke među transidentitetskim ikonama s obje strane točke “gdje Dunav ljubi nebo”. Nova imperijalistička agenda svesrpstva  je bogomdana prilika Vučiću da se osokoli, osnaži, baci u pakao svoje unutarnje konkurente, razne Đilase i Marinike, nikad sasvim uljuđenog Čedu, među Zavetnicima omraženog Čanka,  i krene u onaj prostor retorike i postupaka koji ga je i stvorio, a koji je genijalni Mićko Ljubičić prikazao u svom Ne daj se Aleks, skeču, gdje podsjeća da je ipak on, Aleks Vučić, dijete radikalsko, iz devedesetih. A evo je i Merkel rekla da nisu niti sve europske države priznale Kosovo.Kud živopisnijeg iskrenja nego između Porfirija i Severine, odahnuli smo da je ljubimac, malo i ljubitelj, hrvatske ljevice… netko tko s Vučićem dogovara i upravo  stvara od Jasenovca “svesrpsko svetište”, netko tko mirno kaže da su Novi zavjet i “Kosovo je Srbija” istine iste važnosti, tko konačno pjeva pred kamerama četnički melos, dovoljno je da on citira Štulića ili uzdahne da se njegova svetost i Hrvatska vole javno, već gledaju hrvatski ljevičari i dr napredne snage u njega kao srednjoškolke u nogometaša… i on je oprostio Severini što ga je uznemiravala navodno oko nadkrštenja sina. I u jeku jedne od ljubavi s jednim od srpskih poduzetnika, sina koji kad se rađao su zaštitari osiguravali bolnički odjel (pa su ovi obični splitski ljudi malo i negodovali), ona je sina krstila katolikom, a navodno je otac, kod Porfirija, prekucao duhovnu šasiju sina junaka da stvori malog pravoslavca. I to plemensko “ipak”, da je stvorilo prijepor hoće li ga štititi u životu, s neba, posvećeni srpski kraljevi, ili bl. Alojzije Stepinac, kojeg je u Vatikanu Porfirije nahvalio, ali mu i smjestio, u ovom zadnjem brani  za Novosti, glasilo Srpskog Narodnog Vijeća, Hrvoje Klasić, jedan od čestih potpisnika naprednih tekstova u Novostima, uz Dežulovića, i druge naše hrvatske, sekularističke, antiklerikalne prvake. 

Severina je patentirala ideju nemanja predsrasuda kroz ono što se u narodu najviše percipiralo kao “u Beogradu se da dobro udati”, Porfirije kroz “Volim vas javno”, citirana Štulića (na što je on pobjesnio) i zločinci nemaju nacije “ali Srebrenica ipak nije genocid, i ipak ste vi nas više”, politiku. U ovom usponu ideje “okupljanja srpskih zemalja “, ova tema je zanimljiva, jer ipak mi volimo  da je Seve nacionale naša cura, uz nju je i Gospa u bilom i drugostupanjska sudska odluka, možda bi se dalo dijete krstiti još jednom, završno, kao u utakmici Lige prvaka. 
Normalni, obični ljudi, Srbi i Hrvati, nemaju tih problema.

Vole se ili ne, žene i rastaju, njihove su muke platiti zaostatke leasinga za Škodu, i gorivo kad idu u svatove ili na more, ako putuju iz jedne zemlje u drugu. Ne skaču iz helikoptera, ne pune zaštitarima hodnike bolnica kad rađaju, jedino…. jedino će, ako opet bude ćušpajza, oni pretrčavati cestu s djetetom, živjeti u zamračenju, i sve to platiti. A ne Severina i Porfirije. A i Štulić će samo voziti taksi.

photo SCREENSHOT

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara